Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- The Ten Commandments -- 05 Third Commandment: Do Not Take the Name of God in Vain
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Baoule -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- Farsi -- Finnish? -- French -- German -- Gujarati -- Hebrew -- Hindi -- Hungarian? -- Indonesian -- Kiswahili -- Malayalam? -- Norwegian -- Polish -- Russian -- SERBIAN -- Spanish -- Tamil -- Turkish -- Twi -- Ukrainian? -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

TEMA 6: DESET BOŽIJIH ZAPOVESTI - BOŽIJI ZAŠTITNICKI ZID KOJI CUVA LJUDE OD PADA
Izlaganje Deset Božijih zapovesti iz Knjige Izlaska u svetlu Evanđelja

05 -- TRECA BOŽIJA ZAPOVEST: NE UZIMAJ BOŽIJE IME UZALUD



IZLAZAK 20:7
"Ne uzimaj uzalud ime Gospoda Boga svog; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime Njegovo uzalud."


05.1 - Ime Božije

Čovek ne može da živi bez svog Stvoritelja. On je stvoren po obličju Božijem, ali je od njega otišao. Od tada, on luta po pustinji ovoga sveta, tragajući za svojim izgubljenim domom i čeznući za svojim skrivenim izvorom. Čovek je, od tada, napravio na hiljade lažnih bogova, čija zastrašujuća lica jednostavno odražavaju ljudske neizgovorene strahove i čežnje. On troši novac na magije, čitanje sa dlana i horoskope, koji ne pružaju nikakvu zaštitu. Muslimani s poštovanjem ljube crni kamen, kao da je u njemu skriven duh sa neba. Budisti se klanjaju zlatnoj statui Bude koji se ravnodušno smeška svojim neupućenim sledbenicima.

Božija direktna objava samog sebe: "Ja sam Jahve, Gospod," trebalo je da okonča ljudsku potragu. Njegovo pojavljivanje u gorućem žbunu je bilo je od istorijskog značaja, jer Gospod se objavio i obznanio je svoje ime. Postoji mnoštvo Božijih objava u Starom i Novom zavetu. Biblija nam daje 638 imena i osobina Trojedinog Boga. Na semitskom jeziku, svaka osobina predstavlja novo ime. Dakle, Bog ne samo da je pravedan, već On je Pravedni u kome se nalazi sva pravednost. On ne samo da je svet, već je On Sveti pun svetosti. Svako od ovih imena je još jedan zrak njegove slave. Ipak, ime koje se pojavljuje više od bilo kog drugog imena je Jahve (6.828 puta u Starom zavetu). Ovo ime znači Svemoćni Oslonac, Svetac, Bezgrešni, Gospod čitave istorije, koji nikada nije menjao, niti će ikada promeniti svoju vernost.


05.2 - Gospod u Novom zavetu

Sâm Gospod Bog se u Novom zavetu utelovio u osobi Isusa iz Nazareta. Anđeli, proroci i svi vernici ispovedaju i slažu se sa time da "Isus je Gospod." Ipak, Isus nije samog sebe proslavio, već je uvek ukazivao čast svom nebeskom Ocu. Zapravo, On nas je učio da se molimo: "Oče naš koji si na nebesima, neka je sveto ime tvoje." U ovoj molitvi, Očevo ime se poštuje, proslavlja i sveti iznad svih drugih imena. Isusovo otkrivenje Boga Oca nas je uzdiglo na najviši nivo spoznanja o Bogu.

Gospod Isus je bio utelovljena poniznost. On je svojom smrću na krstu srama izmirio Sveca sa svim grešnicima. "Zato ga je Bog i uzvisio na najviše mesto i dao mu ime iznad svakog imena, da se na Isusovo ime savije svako koleno na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod, na slavu Boga Oca" (Filipljanima 2:9-11). Od tada, Sveti Duh proslavlja iskonsko Isusovo ime i uverava nas da On jeste "Gospod". Istovremeno, Sveti Duh nas uverava u jedinstvo Boga, Oca, Sina i Svetog Duha. Jedinstvo ljubavi savršeno opisuje suštinu našeg Boga. David je već čuo otkrivenje: "Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim." (Psalam 110:1).


05.3 - Šta znači poznavati ime Božije?

Ako neko dođe u tuđi grad, sigurno će mu biti drago ako ima adresu nekoga koga u tom gradu poznaje. Tada će moći da pozove svog prijatelja i da zatraži vođstvo i pomoć. Srećan je čovek koji poznaje pravo ime Božije i čuva njegov "telefonski broj" (Psalam 50:15): "Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviću te, i ti me proslavi." Naš živi Gospod na nebu ne spava, i željno iščekuje naš duhovni telefonski poziv.

Svaki susret koji imamo sa Svetim Bogom jasno otkriva naše učešće u grehu, našu usamljenost i izgubljenost. Veličanstvo njegove svetosti otkriva našu plitku moralnost i razotkriva našu lažnu humanitarnost onakvom kakva zaista jeste. Božija dobrota nas ohrabruje da ispovedamo svoje grehe, a njegova poniznost razotkriva naš opasan ponos. Poznavanje Božijeg imena omogućava slomljenim ljudima da lično budu u kontaktu sa Bogom.

Naša sve veća vera u Boga nas drži ukorenjenima u drugoj zapovesti, gde kaže: "Ja sam Gospod Bog tvoj," gde prisvojna zamenica "tvoj" ukazuje na to da se Bog, Svetac, poistovećuje sa svojim stvorenjima, grešnicima, neprikladnima i slabima. On ih uverava u svoju vernosti i zaštitu. Po rečima Novog zaveta, On nas uključuje u Božiju porodicu, u kojoj je Isus glava, a mi smo funkcionalni delovi njegovog duhovnog tela. Bog Otac želi da bude jednog uma i jednog duha sa svojom decom i da deluje kroz njih kako bi spasio ovaj zao naraštaj. U njegovoj milosti, On im daje autoritet da se pouzdaju u njegovo ime i da u njemu deluju.


05.4 - Uzimanje Božijeg imena uzalud

Živimo u svetu na koji su Božija otkrivenja u Bibliji imala duboki uticaj. Ipak, samo nekolicina ljudi mu veruje svim srcem. Ako čovek ne prebiva u Božijem prisustvu, on će na kraju Božije ime koristiti uzalud. Takvi ljudi ga potpuno ravnodušno koriste, kao da nešto plaćaju bezvrednim novcem. Čak i nanovo rođeni hrišćani su skloni tome da žaloste Svetog Duha svojim zaludnim naklapanjem. Nepromišljeni su kada je u pitanje korišćenje Božijeg imena. Treća zapovest nas upozorava i štiti od toga da uzimamo Božije ime uzalud.

Nominalni hrišćani neprekidno koriste Božije ime, ali nepromišljeno, govoreći "O Bože! Boga mi!" I tako dalje. Oni su poput neke dece koja se igraju telefonom, izaberu neki broj, ali ne razgovaraju sa osobom koja je brzo dotrčala da se javi na telefon. Jasno je da ako se to bude nastavilo, osoba koju zovu će se naljutiti i prestaće da se odaziva na uznemiravajuću zvonjavu. Bog čuje kada ga zovemo. O čemu razmišljate dok izgovarate njegovo ime? Ako nepromišljeno koristite Božije ime, to samo pokazuje da je deo vašeg života, kojim živite za Gospoda, jako mali.


05.5 - Muslimani koji izgovaraju ime Allaha

Musliman treba često da izgovara ime Allaha, u nadi da će biti opravdan i da će ga Allah videti kao pouzdanog, pravednog i vernog. On veruje da što više izgovara ime Allaha, to će više njegovi gresi biti oprošteni. Ovakvo shvatanje je podstaklo površni oblik slavljenja pri čemu je uzaludno izgovaranje imena Allah bio sastavni deo. U ovom trenutku je jako važno da shvatimo da musliman nema lični odnos sa Allahom. Njegov razgovor sa Allahom je samo mrmljanje jednog sluge koji se nalazi pred svojim gospodarom koji mu uliva strahopoštovanje, ali zapravo nije siguran da li ga taj gospodar čuje ili ne.

Štaviše, svakodnevne molitve su samo nametnuti rituali. Prosečan musliman mora da izrecituje Fatihu (Sura al-Fatiha) sedamnaest puta, tiho ili glasno, tokom svojih svakodnevnih pet molitvi. Gotovo hiljade miliona muslimana moraju da izgovaraju Fatihu na arapskom širom sveta, iako više od 800 miliona muslimana uopšte ne razumeju arapski. Na žalost, neki ljudi, a i tokom bogosluženja u crkvama, isto tako bez razmišljanja ponavljaju molitvu "Oče naš."


05.6 - Sumnjičave molitve i beskorisne prepirke

Nisu samo muslimani ti koji bez razmišljanja recituju svoje rituale, već i bezbroj hrišćana takođe monotono pojaju svoje molitve poput majke koja peva svom detetu pre nego što ode na spavanje. Kako se usuđujemo da prizivamo Boga, a da ne očekujemo odgovor od njega, ili da razgovaramo sa Bogom dok razmišljamo o poslu ili nekim nebitnim stvarima? Ako bismo, na primer, imali priliku da lično upoznamo šefa naše države i privatno porazgovaramo sa njim, zar ne bismo unapred razmislili o svakoj reči i dobro je premerili pre nego što je izgovorimo? Zar nam je Bog manje važan od čoveka? Ako se neko moli bez razmišljanja, on time prezire Boga.

Teolozi se ponekad nalaze na rubu kršenja treće Božije zapovesti i žalošćenja Svetog Duha, kada proučavaju Bibliju i diskutuju o Božijim osobinama i njegovim čudima, kao da diskutuju o nekom naučnom eksperimentu u laboratoriji, pri tom ne osećajući njegovo prisustvo. Ne možemo razgovarati o Bogu na objektivan i neutralan način zbog toga što Bog nije neki pojam ili stvar. On je živa osoba i uvek je prisutan među nama. On sluša naše razgovore i poznaje naše misli iz daleka. Stoga, bilo kakva teološka studija u kojoj ne postoji strah Gospodnji i poštovanje prema Bogu, nesumnjivo vodi ka kršenju treće zapovesti.


05.7 - Grešna upotreba Božijeg imena

Teško onome ko namerno izvrće Reč Božiju, ismeva je ili se sa njom šali! Oni time zloupotrebljavaju Ime koje je iznad svakog drugog imena, ne pokazujući nikakav strah ili poštovanje prema njemu. Stoga, nikada ne treba da se priključujemo drugima koji se ismevaju Božijoj Reči. Umesto toga, treba da upozorimo one koji se ismevaju i da se zauzmemo za Boga. Pisci knjiga i scenarija za filmove su svesni dubokog uticaja koje imaju religiozne reči, te ih zbog toga i koriste u svojim delima. Međutim, oni reči kao što su "greh", "pakao" ili "propast" ne shvataju bukvalno, već im pridaju sekularno značenje. Te njihove reči će im se vratiti i osudiće ih.

Ljudi se često ljute na druge i u svom besu proklinju koristeći reči kao što su Bog, Allah ili Isus. Oni psuju i pominju proklestvo i ostale verske činjenice uopšte i ne razmišljajući o njima. Jedan pastor je prolazio pored nekog zidara i čuo ga kako psuje i proklinje, pa ga je pitao: "Da li se uvek molite tako glasno?" Čovek se zbunio i odgovorio: "Ja se nisam molio." Na to je Pastor rekao: "Ali, čuo sam da prizivate Božije ime, a On će vam sigurno odgovoriti." Radnik je odmah prestao sa takvim ponašanjem.

Suviše često ljudi olako koriste psovke međusobno, pa čak i sa svojom rodbinom. Duboka mržnja stoji iza ovih reči. Isus na takve psovke gleda isto kao i na ubistvo, zato što one kaljaju Božije obličje u čoveku.


05.8 - Božije upozorenje: Oštra kazna

Treća zapovest sadrži oštro upozorenje: "Bog će neminovno kazniti svakoga ko njegovo ime koristi uzalud." Uprkos tom upozorenju, neki ljudi izgovaraju Božije ime kako bi prikrili neko loše delo i namerno koriste njegovo ime kako bi opravdali svoju nepravdu. Teško čoveku koji koristi Božije ime uzalud kako bi prikrio svoje laganje i licemerje! Ljudi danas nemaju mnogo poverenja jedni u druge, zato što ne govore istinu čak i onda kada se zaklinju Božijim imenom. Isus je jasno zabranio svaku zakletvu rekavši: "Neka vaše 'da' bude 'da', i vaše 'ne' - 'ne'. Sve što je više od toga, od Zloga dolazi." (Matej 5:37). Ako se zakunemo i slažemo, ne samo da lažemo ljude, već lažemo i Boga. Lažna zakletva spada pod treću zapovest, koja nas upozorava da ne uzimamo Božije ime uzalud. Upravo zbog toga nam Biblija kaže: "Strah od Gospoda je početak mudrosti." Svi mi treba da imamo strah od Gospoda da ne bismo zapali u greh.

Bog se gnuša nad onima koji ga poznaju, ali ga ne prizivaju u vreme nevolje niti očekuju njegov odgovor ili vođstvo, već umesto toga odlaze kod vračare koja koristi Božije ime uzalud, tvrdeći da može da otkrije prošlost, sadašnjost i budućnost (Ponovljeni zakon 18:9). Bog kaže: "A ko se obrati k vračarima i k gatarima da čini preljubu za njima, okrenuću lice svoje na suprot njemu, i istrebiću ga iz naroda njegovog" (Levitska 20:6). Takođe je zabranjeno uspostavljati kontakt sa mrtvima i primati od njih poruke. Takvi gresi neosporno razdvajaju čoveka od Boga i otvaraju njegovo srce đavolu i njegovim duhovima. U Božijim očima, takva nevernost je nalik preljubi. To je podjedanko užasno kao i čovek koji je neveran svojoj ženi, trošeći novac svoje žene na prostitutke. Nije ni čudo da Gospod takve postupke naziva "duhovnom prostitucijom" (Levitska 20:6), a takve ljude "zlim i preljubničkim naraštajem".

U Africi i Aziji, ljudi nose amajlije kako bi se zaštitili od zla. Daju mnogo novca na te stvari i uzdaju se u njih. Takođe, pišu "bajalice" kako bi im trgovina bila uspešna ili da ljubav procveta između dvoje ljudi. Narodi koji se bave ovakvim sujeverjem zapravo i ne poznaju Boga. U nekim zemljama se takva vračanja, sujeverje i nekromantija mogu videti čak i u televizijskim emisijama. Mi, kao hrišćani, smatramo ovakve emisije i učenja Sotonskim napadom na naivnu publiku. Oni time samo otvaranja kapije pakla. Gospod nas veoma jasno upozorava na ove opasnosti pošto je očigledno da nas one odvajaju od njega. Samo Isus može takve ljude da oslobodi ropstva. Čitanje horoskopa, dlanova i lebdenje radi prizivanja duhova, sve su to prečice do pakla. Postoje gatare u mnogim hotelima u Indiji koje čekaju da proreknu sudbinu svakom gostu. Oni takođe crtaju oči probodene strelom kako bi se odbranile od zlog oka. Neki kače amajlije u svojim automobilima, potkovice na svojim domovima i kucaju u drvo kako bi se zaštitili od nevolja. Ti ljudi više veruju u sile tame nego u providnost Boga, njihovog nebeskog Oca. Oni se zbog takvih postupaka nalaze u ropstvu sila ovog doba.


05.9 - Hula protiv Boga

Neki ljudi prelaze svaku granicu svesno koristeći Božije ime u psovkama protiv Boga i njegovog Hrista. Oni staju na stranu onih koji se bune protiv imena Oca, Sina i Svetog Duha. Sotona je stari Božiji neprijatelj. Hula protiv Boga je jedan vid popuštanja pred demonima koji, poput prljavštine, naviru iz pakla. Kada bi neko morao pročita dugačko pismo u kom bi se Hristovo ime proklinjalo, sigurno bi osetio dah pakla na svom licu. U Levitskoj 24:14-16 čitamo: " Izvedi tog psovača napolje iz logora, i neka svi koji su čuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ko bi god pohulio Boga svog, nosiće greh svoj. Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi."

Moramo biti ponizni i pažljivi kada razgovaramo sa huliteljem ili kada ga osuđujemo. Mnogi demonom opsednuti ljudi su bili toliko zaslepljeni da su mislili da služe Bogu, a zapravo su se borili protiv njega i njegovog Mesije (Jovan 15:19-21; 16:1-3). Mudre, pobožne vođe su upravo bili ti koji su osudili Isusa na smrt, tvrdeći da je On hulio na Boga. Uprkost tome što su bili duhovne vođe, oni nisu shvatili da je Isus bio jedinorođeni Sin živoga Boga. U njihovoj revnosti za Boga, oni su pohulili na njegovog pomazanog Mesiju. Pljuvali su mu u lice i udarali ga po glavi. Vođe ovog drevnog naroda nisu shvatile, niti prihvatile svog Gospoda, koji se nalazio među njima. Umesto toga, oni su ga odbacili i razapeli. Nažalost, većina njih ga i dalje odbacuje.

Poput ovih sinova Jakovljevih, muslimani misle da hule na Boga ukoliko veruju u Hristovo božanstvo i raspeće. Oni su nasledili tu neopravdanu averziju jevreja i bore se protiv vere u Trojedinog Boga. Oni gaje neumoljivu mržnju prema raspetom Sinu Božijem. Međutim, oni otkrivaju i ispoljavaju svoju hulu protiv Boga Oca, Sina i Svetog Duha tom svojom mržnjom prema doktrini o Trojstvu. S druge strane, hinduizam odbacuje Hristovu ekskluzivnu vlast time što ga smatraju samo jednim od mnoštva bogova.

Neki hrišćani koji su otišli od Boga, prelaze granicu hule tako što se klanjaju Sotoni. Tokom njihovog klanjanja oni organizuju divlje žurke, a čak prinose i krvave žrtve Sotoni. Dok se klanjaju Sotoni, oni rečima i značenjem izvrću i oponašaju molitvu 'Oče naš'. Na ovaj način sile tame imaju pristup svima koji svesno odbacuju spasenje Božije u Hristu.

U Hristu, međutim, postoji utočište u koje pakao ne može da prodre. Naš dobri Pastir kaže: "Moje ovce slušaju moj glas i ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem večni život i one neće propasti doveka, niti će ih ko ugrabiti iz moje ruke. Moj Otac, koji mi ih je dao, veći je od svih, i niko ih ne može ugrabiti iz Očeve ruke. Ja i Otac jedno smo" (Jovan 10:27-30).

Jevreji su želeli doslovce da se pridržavaju treće zapovesti da su strahovali da slučajno ili greškom ne izgovore Božije silno ime. Svi znamo da je JHVH jevrejsko ime za Boga, sačinjeno od četiri slova. Zbog toga što su znali da je njegovo ime sveto, negde oko 300. godine pre naše ere, jevreji su težili tome da izbegavaju izgovaranje Božijeg imena dok čitaju Sveto pismo, zamenivši ga sa "Adonai". "Jehova" je reč koju su ljudi izmislili, a koja je nastala spajanjem samoglasnika iz reči "Adonai" sa suglasnicima reči "JHVH." Do te reči su došli tek oko 1520. godine naše ere. Uglavnom se smatra da je originalno ime i izgovor bilo "Jahveh."

To nas može dovesti do pitanja: Da li uopšte treba da izgovaramo Božije ime? Na koji način je pravilno govoriti Božije ime, kako ne bismo zaslužili osudu?


05.10 - Pravilno korišćenje Božijeg imena

Treća Božija zapovest nam nigde ne zabranjuje da izgovaramo Božije ime u pravom duhu. Evo velikog obećanja: "Nikada ne koristite Božije ime uzalud, ako ga koristite u veri, s ljubavlju i zahvalnog srca." Gospod će upotrebiti svedočanstvo vaše vere kao kanal oproštenja i obnove u životima vašim prijatelja. Njegovo ime ne poseduje neku magičnu moć koju mi možemo da koristimo po svojoj želji i kada se nama prohte. Živi Gospod deluje preko svog imena u skladu sa njegovom providnošću i njegovim planom. Apostol Petar je rekao hromom čoveku: "U ime Isusa Hrista Nazarećanina - hodaj!" Kasnije, on je rekao vođama i starešinama naroda: "Ovaj stoji pred vama zdrav zahvaljujući imenu Isusa Hrista Nazarećanina (Dela 3:6, 16; 4:10). Trebalo bi da produbljujemo svoje poznavanje Isusovog imena i njegove sile. Šlater, čuveni teolog, naučio je grčki tekst čitavog Novog zaveta napamet, ali je pred kraj svog života napisao knjigu pod nazivom: "Da li poznajemo Isusa?" Ne treba olako da govorimo o Isusu, već treba sve bolje i bolje da upoznajemo našeg Gospoda. Stoga, hajde u molitvi da prodremo dublje u Božiju Reč. Razmišljajmo o svakoj reči, i tada će nam Bog govoriti kroz njegovu reč, koja će biti duboko ukorenjena u našim srcima.

Ako budemo učili napamet čitava poglavlja i stihove, kako iz Starog, tako i iz Novog zaveta, to će nam pomoći da budemo mnogo bolji svedoci za Isusa, zato što Reč Božija ima silu i pruža nam mudrost Svetog Duha. Blažen je čovek ili žena koji svoju podsvest i pamćenje ispunjavaju Božijom rečju. Štaviše, svedočanstva vernika i biografije zrelih Božijih ljudi mogu da nas nadahnu da bolje razumemo Božije ime i njegovo delo, što će ojačati našu veru. Mi postajemo srećniji kada redovno razmišljamo o Božijoj reči, a i naši prijatelji će biti srećni posmatrajući našu veru.

Dok slušamo Božiju reč, mi više nismo sami, već upoznajemo našeg Gospoda sve više i više. Možemo ga direktno prizvati zbog toga što znamo njegovo ime. On nam govori kroz Bibliju, a mi njemu odgovaramo u svojim molitvama. Kakvu privilegiju mi imamo kada možemo da razgovaramo sa našim Stvoriteljem o svakom grehu, bolesti, probelmu i nevolji, znajući da nas On sluša. Njegov savet je mnogo bolji od saveta lekara ili psihologa. On nas voli mnogo više od našeg zemaljskog oca. On nam potpuno prašta naše grehe zbog Isusove okajničke smrti, i daje nam silu večnog života posredstvom Duha Svetog koji prebiva u nama.


05.11 - Slavimo Boga svim svojim srcem i umom!

Da li zaista slavimo Boga i zahvaljujemo mu iskrena srca? Ne zaboravimo da je svemoćni Bog naš Otac, njegov jedinorođeni Sin je naš Izbavitelj, a Sveti Duh je naš večni Tešitelj i naša snaga, zato ostanimo zahvalni. Umesto da se klanjamo Bogu sa strahom i drhtanjem, treba da slavimo Boga kao njegova deca koja se raduju u njegovom delu za njihovu blaženu nadu i potpuno otkupljenje; mi više ne moramo da budemo mrtvi u grehu, već zauvek živi u Hristu. Zato, ako ne možeš da pevaš sa horom, možeš da pevaš sam, a ako ne možeš da pevaš svojim ustima, možeš da pevaš u svom srcu. Ako neko sa pouzdanjem, u molitvi ili u radosnom slavljenju izgovara ime Oca, Sina i Svetog Duha, on ukazuje čast svemoćnom Bogu, a Bog je zadovoljan njegovom hvalom.

Ako postoji neko ko ne poznaje Boga, ili čije srce je okorelo ili mu je savest nečista zbog skrivenih greha, onda treba da posluša savet apostola Petra: "Ko god prizove ime Gospodnje biće spasen" (Dela 2:21). Mi imamo privilegiju da možemo direktno da razgovaramo sa Bogom, našim Ocem, u Isusovom imenu i znamo da će nam On odgovoriti. Mi možemo da priđemo Bogu zbog toga što se On približio nama. Ime Boga, "našeg Oca", nam pruža sigurnost i uverava nas da su svi nebeski blagoslovi pripremljeni za nas. Isusovo ime protresa temelje pakla zbog toga što je On pobedio greh, smrt i đavola. Sveti Duh proslavlja Sina Božijeg zato što nam On u njegovom imenu daje večni život i jedinstvenu snagu od Boga. On nam takođe daje sigurnost, čistotu, radost i mir. Baš kao što sunce, iz dana u dan, šalje bezbroj zraka na zemlju, tako i ime Trojedinog Boga izliva na nas milost na milost. Ko ne bi zahvaljivao Ocu ili slavio Sina i molio se u sili Svetog Duha? Budite otvoreni za utešnog Duha vašeg Gospoda i tada ćete naučiti kako Bog zaista odgovara na vaše molitve. Prinesite svoje hvale u Isusovom imenu, koje će vaš Otac prihvatiti. Zahvaljujte mu i slavite ga, jer On vas voli, On vas je otkupio i dao vam je večni život.


05.12 - Svedočanstvo vere u očima drugih

Ko može da ćuti kada mu se srce preliva zahvalnošću i slavljenjem? I ko može da zadrži za sebe doživljaj spasenja, kada zna da Bog želi da se svi ljudi spasu? Evangelizacija izgubljenih duša nije nešto što možemo da biramo, sâm Gospod Isus nam zapoveda da idemo i svima govorimo Radosnu vest. Pobeda Isusa Hrista i njegova veličina moraju biti objavljene svima. Apostol Petar nas podstiče rečima: "Uvek budite spremni da odgovorite svakom ko od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama" (1. Petrova 3:15). Isus nas takođe upozorava: "Ko god mene prizna pred ljudima, priznaću i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima. A ko god se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem, koji je na nebesima" (Matej 10:32-33).

Kada se apostol Pavle umorio od mnogih napada koje je doživeo od Božijih neprijatelja, Gospod mu se objavio tokom noći i utešio ga rečima: "Ne boj se, nego govori i nemoj da ućutiš. Jer, ja sam s tobom i niko te neće napasti ni naneti ti zlo, pošto imam mnogo ljudi u ovom gradu." (Dela 18:9-10). On ga je uveravao: "Ja ću te izbavljati od tvog naroda i od pagana, kojima te šaljem da im otvoriš oči, da se od tame okrenu svetlosti i od Satanine vlasti Bogu i da verujući u mene prime oproštenje greha i udeo među posvećenima" (Dela 26:17-18).

U noći njegovog vaskrsenja, Isus je podario svoj božanski autoritet uplašenim učenicima koji su zaključali svoja vrata: "Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas." Rekavši to, dahnu na njih i reče: "Primite Svetoga Duha. Kome oprostite grehe, oprošteni su; a kome ne oprostite, nisu oprošteni." (Jovan 20:21-23). Ako ove stihove naučite napamet i razmišljate o njima u svom srcu, primićete snagu i vođstvo da na najbolji i najdelotvorniji način širite evanđelje među nevernicima koji vam se protive i među izgubljenim paganima.


05.13 - Služenje u imenu Gospodnjem

Tek kada nam Gospod govori kroz njegovu Reč i mi mu se odazovemo u molitvi, slaveći i ispovedajući njegovo sveto ime kako pred prijateljima tako i pred neprijateljima, tada ćemo iskusiti autoritet ovog imena. Apostoli su, u Isusovom imenu, isceljivali bolesne, isterivali demone, podizali mrtve, a sâm Isus je svojom rečju umirio olujno more. On je umnožio pet hlebova kako bi nahranio hiljade ljudi. On je oprostio grehe pokajanim grešnicima i blagoslovio ih je svojim večnim životom. Isus je rekao: "Moj Otac stalno radi pa i ja radim" (Jovan 5:17). Mi ne samo da govorimo u njegovo ime, već On takođe i radi kroz naše slabosti. Kad god Otac, Sin i Sveti Duh prebivaju u srcu nekog vernika, Bog čini čuda i znamenja kroz njegov život. Nije bitno da li su njegova deca mala, jer Otac je taj koji ostvaruje svoja dela kroz njih.

Svako istinito i delotvorno svedočenje se temelji na svedočanstvu života vernika: mi istovremeno blagosiljamo Boga, a i pokazujemo neposlušnost. Sveti Duh nas podstiče na sveto ponašanje i posvećuje nas zbog toga što je On svet. Isus nas je poučio u prvim rečima molitve 'Oče naš' da posvećujemo ili da "svetimo" ime Gospodnje i svojim ustima i svojim ponašanjem. Naše molitve bi bile lažne i svedočanstvo neistinito, kada bi naši životi poricali Božiju silu i kada ne bi ispoljavali poniznost.

Istina je da grešimo protiv naše volje, ali ostajemo slomljeni u prisustvu Sveca. Naši gresi, u Božijim očima, nisu nebitni i uvek treba da imamo na umu da ga svojim prestupima žalostimo. Međutim, Sveti Duh prebiva u svakoj pokajanoj osobi, teši je i uverava da nas Isusova krv čisti od svakog greha (1. Jovanova 1:19). Očeva reč nas ohrabruje da verujemo i da živimo u imenu Trojedinog Boga. Mi, naše posvećenje možemo iskusiti samo zbog njegove dugotrpeljivosti i nenadmašne ljubavi.

Da li zaista poznajete i razumete Božije ime? Da li je njegovo sveto ime na vašim usnama? Da li Duh Gospodnji prebiva u vašem srcu? Tek tada i samo tada ćete moći da izgovarate ime Oca, Sina i Svetog Duha na ispravan način sa pravim poštovanjem i ljubavlju. Neka vas Gospod zaštiti od toga da izgovarate njegovo ime uzalud i neka vas vodi da ga radosno slavite čitavog svog života.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 12, 2014, at 08:46 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)