Home -- Serbian -- The Law of Christ -- 14 (Worship 3)
Previous Chapter -- Next Chapter
3 - Molitva
da se sveti ime tvoje;
10 da dođe carstvo tvoje;
da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
11 hleb naš nasušni daj nam danas;
12 i oprosti nam dugove naše
kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
13 i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je tvoje carstvo i sila
i slava u vekove.
Amin.
Oče,
došao je čas, proslavi Sina svoga,
da i Sin tvoj proslavi tebe;
2 kao što si mu dao vlast nad svakim telom,
da svemu što si mu dao, daruje im život večni.
3 A ovo je večni život,
da poznaju jedinoga istinitoga Boga
i koga si poslao Isusa Hrista.
4 Ja te proslavih na zemlji; delo izvrših koje si mi dao da izvršim.
5 I sada proslavi ti mene,
Oče,
u tebe samoga, slavom koju imadoh
u tebi pre nego svet postade.
6 Obajvih ime tvoje ljudima koje si mi dao od sveta;
tvoji behu pa si ih meni dao,
i tvoju su reč održali.
7 Sada razumeše
da je sve što si mi dao od tebe.
8 Jer reči koje si mi dao,
dao sam njima;
i oni primiše, i poznaše zaista
da od tebe izađoh,
i verovaše da me ti posla.
9 Ja se za njih molim, ne molim se za svet,
nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10 I sve moje tvoje je,
i tvoje moje;
i proslavio sam se u njima.
11 I više nisam u svetu,
a oni su u svetu, i ja dolazim tebi.
Oče sveti,
sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao,
da budu jedno kao mi.
12 Dok bejah s njima u svetu, ja ih čuvah u ime tvoje;
one koje si mi dao sačuvah;
i niko od njih ne pogibe
osim sina pogiblog,
da se ispuni Pismo.
13 A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu,
da imaju radost moju ispunjenu u sebi.
14 Ja sam im dao reč tvoju;
i svet ih omrznu, jer nisu od sveta,
kao ni ja što nisam od sveta.
15 Ne molim da ih uzmeš sa sveta,
nego da ih sačuvaš od zloga.
16 Od sveta nisu,
kao ni ja što nisam od sveta.
17 Prosveti ih istinom tvojom; reč tvoja jeste istina.
18 Kao što ti mene posla u svet,
i ja njih poslah u svet.
19 Ja posvećujem sebe za njih,
da i oni budu posvećeni istinom.
20 Ne molim pak samo za njih,
nego i za one
koji zbog reči njihove poveruju u mene:
21 Da svi jedno budu, kao ti,
Oče,
što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu,
da svet veruje da sime ti poslao.
22 I slavu koju si mi dao
ja sam dao njima,
da budu jedno kao što smo mi jedno.
23 Ja u njima i ti u meni,
da budu usavršeni u jedno,
i da pozna svet
da si me ti poslao
i da ljubiš njih kao što mene ljubiš.
24 Oče,
hoću da i oni koje si mi dao,
budu sa mnom gde sam ja,
da gledaju slavu moju koju si mi dao,
jer si me ljubio pre postanja sveta.
25 Oče pravedni,
svet tebe ne pozna, a ja te poznah,
i ovi poznaše da si me ti poslao.
26 I ja im objavih ime tvoje
i objaviću:
da ljubav kojom me ljubiš,
u njima bude, i ja u njima.
Zaključak
U islamu molitva je neizostavna obaveza koja se odnosi na svakog muslimana. On treba pet puta dnevno da se pridržava određenih termina za molitvu, da i do sto puta dnevno izgovara zadate reči i da pri svakom izgovaranju određenih reči ima određen položaj tela pri kome u toku pet molitvenih termina postiže da prizove Alaha 34 puta. Kod nas molitva nije obaveza, već je privilegija. Kao malo dete, mi možemo da u svakom trenutku otrčimo do svog Oca i da razgovaramo sa njim. Pri tome se naša molitva sastoji iz molitve i zastupničke molitve, iz zahvalnosti i poklonjenja.
Da se naše molitve ne bi pretvorile u egoistični molitveni ringišpil, Isus nam je kroz Oče naš otkrio model molitve i zapovedio nam, da naše molitve usmeravamo na bazi njegove osnovne misli. U skladu s tim, na prvom mestu su molitve za Carstvo nebesko radi poklonjenja Ocu, da bi njegovo Carstvo došlo i da bi se ostvarila njegova volja! Zatim slede svakodnevne molitve za hleb naš svagdašnji, ali ne samo za nas lično, već i za našu braću koja gladuju. Isto važi i za priznavanje naših greha i naše praštanje svima koji nam zadaju nevolje. Nakon toga slede molitve za zaštitu od lutanja i od Satanovog lukavstva kako bi ostali sigurni u Hristu. Veličanje Boga i amin na kraju molitve treba da još jednom pažnju sa nas samih usmere ka tokovima nebeskog Carstva našeg Oca, kako ne bi sami sebe smatrali važnim, a da ipak budemo sigurni da nas naš Otac čuje i uslišava.
Molitva je kao disanje duše. Čovek bez molitve je duhovno učmao ili mrtav. Molite li se vi? Ili, da li vam se moli? Kada Duh Sveti uđe u čoveka, on nas ohrabruje na razgovor sa Bogom i pomaže nam da nađemo prave reči. Duh viče: „Ava, Oče!“ (Rimljanima 8,15). Osim toga Isus nam je zapovedio određenu molitvu koju treba da naučimo i da je svesno ponavljamo. On je rekao: „Žetve je mnogo, a poslenika malo. Molite se dakle gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.“ (Po Mateju 9,37-38).
Molitva posvećenih pokreće ruku Božju. Naš Gospod hoće da mi molimo i da naučimo da razmišljamo, pri čemu je zahvalnost važnija od molbe. Na taj način mi živimo u stalnoj zavisnosti od Isusa i u vezi sa njim, a kroz njega i sa njegovim Ocem. Naš Spasitelj nam je dao više od tuce obećanja za ispunjenje naših molitvi ako su izrečene u njegovom Duhu i po njegovoj volji. (Po Mateju 6,8; 7,7-11; 9,38; 18,19; 21,22; po Marku 11,24; po Luki 10,2; 11,9-12; po Jovanu 14,13-14; 15,7,16; 16,24,26-27 i dr.).
Ipak ima situacija u kojima Otac nebeski ne uslišava naše molitve. U to spadaju mržnja i nepomirljivost, kada našim protivnicima ne oporostimo potpuno. Ili kada skriveni greh ne priznamo otvoreno Ocu i ne molimo za oproštenje. Ili kad ponosno i uobraženo mislimo da smo samo mi u pravu, a da svi drugi greše. Tamo gde vladaju zavist i škrtost, gde gospodare nepravde i laži ili gde se podvuku nevera i sumnja, niko ne treba da se čudi ako njegove molitve ne budu uslišene. Isusov Duh želi da u nama otkrije sve što je u suprotnosti sa Bogom, kako bi mi to u njegovoj sili priznali i prevazišli. Svaka molitva opravdana je samo pod uticajem krvi Isusa Hrista, kao što će se molitve svetih prečišćavati vatrom na kadionom oltaru na nebu kako bi bile prihvatljive i Bogu ugodne (Otkrivenje 8,3).