Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":

Home -- Serbian -- The Law of Christ -- 02 (Miracles of Christ)

This page in: -- Arabic? -- Chinese -- English -- German -- SERBIAN -- Uzbek

Previous Chapter -- Next Chapter

TEMA 4: HRISTOV ZAKON
1000 Hristovih zapovesti u Novom zavetu

B - Hristove zapovesti u toku njegovih čuda



1. Isceljenje slepog

Po Mateju 9,27-30 -- 27 A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slepca vičući: -Pomiluj nas, sine Davidiov! 28 A kada dođe u kuću, pristupiše mu slepci, i reče im Isus: -Verujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: - Da Gospode. 29 Tada se dohvati očiju njihovih govoreći: Po veri vašoj neka vam bude! 30 I otvoriše im se oči. I zapreti im Isus govoreći: - Gledajte da niko ne dozna!
Po Marku 8,22-26 -- 22 I dođe u Vetsaidu; i dovedoše njemu slepa, i moljahu ga da ga se dotakne. 23 I uzevši za ruku slepoga, izvede ga izvan sela, i pljunuvši mu na oči, položi ruke na njega, i zapita ga vidi li šta. 24 I on pogledavši reče: - Vidim ljude da idu kao drveće. 25 I potom opet metnu mu ruke na oči, i učini da progleda: i isceli se, i vide sve jasno. 26 I posla ga domu njegovom, govoreći: - Niti ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
Po Marku 10,46-52 -- 46 I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin TImenev, Vartimej slepi seđaše kraj puta, proseći. 47 I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: -Sine Davidov, pomiluj me! 48 I prećahu mu mnogi da učuti, a on još većma vikaše: -Sine Davidov, pomiluj me! 49 I zaustavivši se Isus reče: - Pozovite ga! I zovnuše slepoga govoreći mu: - Ne boj se, ustani, zove te. 50 A on, zbacivši sa sebe haljinu svoju, ustade i dođe Isusu. 51 I odgovarajući reče mu Isus: - Šta hoćeš da ti učinim? A slepi mu reče: - Učitelju, da progledam. 52 A Isus mu reče: - Idi, vera tvoja spase te. I odmah progleda, i otide putem za Isusom. (Matej 20,29-34; Luka 18,35-43)
Po Jovanu 9,1-7 i 35-39 -- 1 I prolazeći vide čoveka slepa od rođenja. 2 I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: - Ravi, ko sagreši, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slep? 3 Isus odgovori: - Ne sagreši ni on ni roditelji njegovi, nego da se jave dela Božja na njemu. 4 Meni valja činiti dela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć kad niko ne može raditi. 5 Dok sam u svetu, svetlost sam svetu. 6 Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke, i pomaza blatom oči slepome. 7 I reče mu: - Idi umij se u banji Siloamskoj – što prevedeno znači: “poslan”. On ode dakle, i umi se, i dođe gledajući ... 35 Ču Isus da ga isteraše napolje, pa našavši ga reče: - Veruješ li ti u Sina Božjega? 36 On odgovori i reče: - A, ko je on, Gospode, da u njega verujem? 37 A Isus reče: - I video si ga i onaj koji govori s tobom, taj je. 38 A on reče: - Verujem, Gospode“ – I pokloni se. 39 I reče Isus: - Za sud ja dođoh u ovaj svet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slepi.

2. Isceljenje kostobolnog i oduzetog

Po Mateju 8,5-10.13 -- 5 A kad uđe u Kapernaum, pristupi mu kapetan moleći ga i govoreći: 6 – Gospode, sluga moj leži doma oduzet, i strašno se muči. 7 A Isus mu reče: - Ja ću doći i isceliću ga. 8 I kapetan odgovori i reče: - Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj. 9 Jer i ja sam čovek po vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa reknem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini. 10 A kad ču Isus, zadivi se i reče onima što idu za njim: - Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vere ne nađoh. ... 13 A kapetanu reče Isus: - Idi; i kako si verovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas. (vidi i po Luki 7,1-10; po Jovanu 4,46-53)
Po Mateju 9,2-7 -- 2 I gle, donesoše mu oduzetoga koji ležaše da odru. I videvši Isus veru njihovu, reče oduzetome: - Ne boj se, čedo, opraštaju ti se gresi tvoji. 3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi; „Ovaj huli na Boga.“ 4 A Isus, videvši pomisli njihove, reče: -Zašto vi zlo mislite u srcima svojim? 5 Jer šta je lakše, reći: Opraštaju ti se gresi, ili reći: Ustani i hodi? 6 Ali da znate da vlast ima Sin Čovečji na zemlji opraštati grehe. Tada reče oduzetome: - Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome. 7 I ustavši otide domu svome. (vidi i po Marku 2,1-12; Luka 5,17-26)
Po Mateju 12,10-16 -- 10 I gle, tu beše čovek sa rukom suhom; i zapitaše ga govoreći – Valja li subotom lečiti? – da bi ga optužili. 11 A on im reče: - Koji je među vama čovek koji ima ovcu jednu, pa ako ona u subotu upadne u jamu, da je neće uzeti i izvaditi? 12 A koliko li je čovek pretežniji od ovce? Dakle, valja subotom dobro činiti. 13 Tada reče čoveku: - Pruži ruku svoju. I pruži i postade zdrava kao i druga. 14 A fariseji izašavši održaše većanje protiv njega kako da ga pogube. No Isus, doznavši to, ukloni se odande. 15 I za njim iđaše narod mnogi, i isceli ih sve. 16 I zapreti im da ga ne razglašuju. (vidi po Marku 3,1-6; po Luki 6,6-11)

3. Isceljenje nemog besomučnika

Po Mateju 12,22-24 -- 22 Tada mu dovedoše besomučnog koji beše slep i nem; i isceli ga tako da slepi i nemi progleda i progovori. 23 I divljaše se sav narod govoreći: - Nije li ovo Sin Davidov? 24 A fariseji čuvši to rekoše: - Ovaj drugačije ne izgoni demone do pomoću Veelzevula, kneza demonskog. (uporedi sa po Marku 3,22-27; i po Luki 11,14-23)
Po Mateju 9,32-33 -- 32 Kada pak oni izlažahu, gle, dovedoše mu čoveka nema i besomučna. 33 I pošto izagna demona, progovori nemi. I divljaše se narod govoreći: - Nikada se to nije videlo u Izrailju.
Po Marku 7,31-37 -- 31 I opet izađe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more Galilejsko kroz krajeve dekapoljske. 32 I dovedoše njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku. 33 I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotači se jezika njegova; 34 i pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: - Efata – to jest, „otvori se“! 35 I odmah mu se utvori sluh, i razreši se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno. 36 I zabrani im da nikome ne kazuju; ali što im on više zabranjivaše to oni većma razglašavahu. 37 I veoma mnogo se divljahu govoreći: „Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i neme da govore.

4. Isceljenje epileptičara

Po Marku 9,14-29 -- 14 I došavši učenicima svojim, vide narod mnogi oko njih i književnika gde raspravljaju sa njima. 15 I odmah videvši ga, sav narod zadivi se pritrčavši, pozdravljahu ga. 16 I upita književnike: - Šta to raspravljate s njima? 17 I dogovarajući jedan iz naroda reče: - Učitelju, dovedoh tebi sina svoga u kome je duh nemi. 18 I kad god ga uhvati slomi ga, i penu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga isteraju; i ne mogoše. 19 A on odgovarajući reče: - O rode neverni, dokle ću sa vama biti? Dovedite ga meni. 20 I dovedoše ga njemu; i kad ga vide duh, odmah ga stade lomiti; i pavši na zemlju valjaše se bacajući penu. 21 I upita oca njegova: - Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: - Iz detinjstva. 22 I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako šta možeš, pomozi nam, smiluj se na nas. 23 A Isus mu reče: - Ako možeš verovati, sve je moguće onome koji veruje. 24 I odmah povikavši otac deteta sa suzama govoraše: - Verujem, Gospode, pomozi mome neverju! 25 A Isus videvši da se skupi narod, zapreti duhu nečistome govoreći: -Duše nemi i gluhi, ja ti zapovedam, izađi iz njega i više ne ulazi u njega! 26 I povikavši i izlomivši ga vrlo, izađe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: „Umre.“ 27 A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade. 28 I kad uđe u kuću, pitahu ga učenici njegovi nasamo: -Zašto ga mi ne mogosmo isterati? 29 I rečeim: - Ovaj se rod ničim ne može isterati do molitvom i postom. (uporedi sa Matej 17,14-21; Luka 9,37-42)

5. Oslobođenje besomučnika

Po Marku 5,1-13 i 18-20 -- 1 I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku. 2 I kad izađe iz lađe odmah ga srete iz grobova čovek s duhom nečistim, 3 koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; 4 jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. 5 I stalno noć i dan on beše u grobovima i po gorama, vičući i bijući sve kamenjem. 6 A kad vide Isusa iz daleka, potrča i pokloni mu se. 7 I povikavši iz sveg glasa reče: - Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom ne muči me! 8 Jer mu govoraše: Izađi, duše nečisti, iz čoveka! 9 I pitaše ga: - Kako ti je ime? I dogovori mu i reče: - Legion mi je ime; jer nas je mnogo. 10 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz onog kraja. 11 A onde po bregu paslo je veliko krdo svinja. - 12 I moliše ga svi demoni govoreći: -Pošalji nas u svinje da u njih uđemo. 13 I dopusti im Isus odmah. I izašavši duhovi nečisti uđoše u svinje; i navali krdo s brega u more; a beše ih oko dve hiljade; i utopiše se u moru. … 18 I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio besomučan da bude s njim. 19 A Isus mu ne dade, već mu reče: - Idi kući svojoj i svojima i kaži im šta ti je Gospod učinio, i kako te pomilovao. 20 I on otide i poče propovedati u Dekapolju šta mu učini Isus; i svi se divljahu. (uporedi sa Matej 8,28-34; Luka 8,26-37)
Po Mateju 15,21-28 -- 21 I izašavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske. 22 I gle, žena Hananejka izađe iz onih krajeva i povika mu govoreći: - Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo! 23 A on joj ne odgovori ni reči. I pristupivši učenici njegovi , moljahu ga govoreći: - Otpusti je, jer viče za nama. 24 A on odgovarajući reče; - Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. 25 A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: - Gospode, pomozi mi! 26 A on odgovarajući reče: - Nije dobro uzeti hleb od dece i baciti psima. 27 A ona reče: - Da, Gospode! Ali i psi jedu od mrva što padaju sa trpeze gospodara njihovih. 28 Tada odgovori Isus i reče joj: - O ženo, velika je vera tvoja; neka ti bude kako hoćeš! I ozdravi kći njena onoga časa. (vidi i po Marku 7,24-30)

6. Isceljenje različitih bolesti

Po Mateju 8,14-17 -- 14 I došavši Isus u dom Petrov, vide taštu njegovu gde leži i groznica je trese. 15 I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu. 16 A kada bi veče, dovedoše njemu besomučnih mnogo, i izagna duhove rečju, i sve bolesnike isceli, 17 da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: "On nemoći naše uze i bolesti ponese." (uporedi i sa po Marku 1,29-34; po Luki 4,38-41)
Po Marku 5,25-34 -- 25 I žena neka koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi, 26 i mnogo prepatila od mnogih lekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je jjoš gore bilo, 27 kad je čula za Isusa, dođe sa narodom i dotače se ostrag haljine njegove. 28 Jer govoraše u sebi: „Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdraviću“. 29 I odmah presahnu izvor krvi njene, i oseti u telu da ozdravi od bolesti. 30 I odmah Isus oseti u sebi silu što izađe od iz njega, i obazrevši se na narod reče: - Ko se dotače mojih haljina? 31 I rekoše mu učenici njegovi: - Vidiš gde te narod pritiska, i pitaš: ko se dotače mene? 32 I on se obaziraše da vidi onu koja to učini. 33 A žena, uplašivši se i drhteći, znajući šta joj se dogodilo, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu. 34 A on joj reče: - Kćeri, vera tvoja spasla te je; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje!
Po Jovanu 5,2-16 -- 2 A u Jerusalimu kod Ovčijih vrata postoji banja, koja se jevrejski zove Vitezda, i ima pet tremova. 3 U njima ležaše veliko mnoštvo bolesnika, slepih, hromih, suhih, koji čekahu da se voda zatalasa. 4 Jer anđeo Gospodnji povremeno silažaše i uzburkivaše vodu; i koji bi prvi ušao pošto se uzburka voda, ozdravio bi, ma od kakve bolesti bolovao. 5 A onde beše neki čovek koji trideset i osam godina beše bolestan. 6 Kad vide Isus ovoga gde leži, i razume da je već mnogo godina bolestan, reče mu: -Hoćeš li zdrav da budeš? 7 Odgovori mu bolesnik: -Gospode, čoveka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda; a dok ja dođem, drugi siđe pre mene. 8 Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi! 9 I odmah ozdravi čovek, i uze odar svoj i hodaše. A taj dan beše subota. 10 Tada govorahu Judejci isceljenom: -Subota je, nije ti dopušteno da nosiš odar. 11 On im odgovori: -Koji me učini zdravim on mi reče: Uzmi odar svoj i hodi! 12 A oni ga zapitaše: - Ko je taj čovek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi? 13 A izlečeni ne znađaše ko je; jer se Isus beše udaljio zbog mnogog naroda na onome mestu. 14 Potom ga nađe Isus u hramu reče mu: - Eto, postao si zdrav; više ne greši, da ti se što gore ne dogodi. 15 Čovek otide i javi Judejcima da je Isus taj koji ga učini zdravim. 16 Zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to (čuda) u subotu.
Po Luki 14,1-6 -- 1 I dogodi se da uđe u subotu u dom jednog od starešina farisejskih da jede hleb; i oni motrahu na njega. 2 I gle, beše pred njim neki čovek koji imaše vodenu bolest. 3 I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: - Je li dopušteno u subotu lečiti? A oni ćutaše 4 I on ga se dohvati , isceli ga i otpusti. 5 I odgovarajući reče im: - Koji od vas ne bi svoga magarca ili vola, da upadne u bunar, odmah izvadio u dan subotni? 6 I ne mogoše mu odgovoriti na to.
Po Luki 13,10-17 -- 10 A učaše u jednoj sinagogi subotom. 11 I gle, beše onde žena koja imađaše duha nemoći osamnaest godina, i beše zgrčena, i ne mogaše se nikako uspraviti. 12 A kad je vide Isus, prizva je i reče joj: - Ženo, oslobođena si od nemoći svoje! 13 I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga. 14 A starešina sinagoge, negodujući što je Isus isceli u subotu, odgovorivši reče narodu: - Šest je dana u koje treba raditi; u ove, dakle, dolazite te se lečite, a ne u dan subotni. 15 A Gospod mu odgovori i reče: - Licemere, svaki od vas ne odrešuje li u subotu svoga vola ili magarca od jasala i vodi da napoji? 16 A ovu, kćer Avraamovu, koju sveza satana evo osamnaest godina, ne trebaše li odrešiti od ove sveze u dan subotni? 17 I dok on ovo govoraše stideše se svi koji mu se protiviše; a sav narod radovaše se za sva slavna dela što ih on činjaše.
Po Luki 22,47.50.51 -- 47 Dok on još govoraš, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im beše dao ovakav znak: „Koga poljubim, taj je!“... 50 I udari jedan od njih slugu prvosveštenikovog, i odseče mu desno uho. 51 A Isus odgovorivši reče: Ostavite se toga! I dohvativši se uha njegovog isceli ga. (vidi i po Mateju 26,51; po Marku 14,47; po Jovanu 18,10)

7. Isceljenje gubavca

Po Mateju 8,2-4 -- 2 I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći: - Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti. 3 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se! I odmah se očisti od gube svoje. 4 I reče mu Isus: Gledaj, nikome ne kazuj; nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovedio Mojsije radi svedočanstva njima. (uporedi sa Marko 1,40-44; Luka 5,12-15)
Po Luki 17,12-19 -- 12 I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, 13 i podigoše glas govoreći: - Isuse, Učitelju, pomiluj nas! 14 I videvši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očiste. 15 A jedan od njih, videvši da je izlečen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. 16 I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj beše Samarjanin. 17 A Isus odgovarajući reče: -Zar se ne očistiše desetorica? 18 Kako se ne nađe ni jedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu nego samo ovaj inoplemenik? 19 I reče mu: - Ustani i idi; vera tvoja spasla te je.

8. Vaskrsenje

Po Marku 5,21-24 i 35-43 -- 21 I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i beše kraj mora. 22 I gle, dođe jedan od starešina sinagoge po imenu Jair; videvši ga pade pred noge njegove. 23 I moljaše ga mnogo, govoreći: - Ćerica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi. 24 I pođe s njim. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritešnjavahu ga.35 Dok on još govoraše, dođoše od starešine sinagoge govoreći: - Kći tvoja umre; i što još trudiš Učitelja? 36 A Isus, čim je čuo reč što kazaše, reče starešini sinagoge: - Ne boj se, samo veruj! 37 I nedade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. 38 I dođe u kuću starešine sinagoge, i vide vrevu i one koji plaču i leleču mnogo. 39 I ušavši reče im: - Šta ste se uznemirili i plačete?. Devojčica nije umrla nego spava. 40 I posmevahu mu se. A on isteravši sve uze oca i mater devojčice i one koji behu sa njim, i uđe gde ležaše devojčica. 41 I uzevši devojčicu za ruku reče joj: - Talita kumi! – što znači: „Devojčice, tebi govorim, ustani!” 42 I odmah ustade devojčica, i hodaše; a beše od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim. 43 I zapreti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede. (uporedi sa po Mateju 9,18-26; po Luki 8,40-56)
Lukas 7,11-15 -- 11 I dogodi se potom da on iđašeu grad koji se zove Nain, i sa njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda. 12 A kad se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona beše udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. 13 I videvši je Gopod sažali se na nju, i reče joj: - Ne plači! 14 I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: - Momče, tebi govorim, ustani! 15 I sede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.
Po Jovanu 11,32-45 -- 32 A Marija, čim dođe gde beše Isus i vide ga, pade pred noge njegove govoreći mu: - Gospode, da si ti bio ovde, ne bi umro moj brat. 33 Onda Isus, kad je vide gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše sa njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi, 34 i reče: -Gde ste ga metnuli? Rekoše: - Gospode, dođi da vidiš. 35 Isusu udariše suze. 36 Onda Judejci govorahu: -Gle, kako ga ljubljaše. 37 A neki od njih rekoše: -Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slepome učiniti da i ovaj ne umre? 38 A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to beše pećina, i kamen ležaše na njoj. 39 Isus reče: - Sklonite kamen! Reče Marta, sestra umrloga: - Gospode, već zaudara; jer je četiri dana u grobu. 40 Reče Isus: - Ne rekoh li ti da ako veruješ, videćeš slavu Božju? 41 Tada skloniše kamen gde ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gorem i reče: - Oče, blagodarim ti što si me uslišio! 42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovde stoji, da veruju da si me ti poslao. 43 I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, izađi napolje! 44 I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus reče: - Razrešite ga i pustite neka ide. 45 Onda mnogi od Judejaca koji behu došli Mariji, videći šta učini Isus, poverovaše u njega.

9. Isusov autoritet na Genisaretskom jezeru

Po Luki 5,1-11 -- 1 A dogodi se kada se narod okupi da sluša reč Božju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera, 2 I vide dve lađe gde stoje ukraj jezera, a ribari behu izašli iz njih i ispirahu mreže. 3 I uđe u jednu lađu, koja beše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sede i učaše narod iz lađe. 4 A kad presta govoriti, reče Simonu: - Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov! 5 I odogovarajući Simon reče mu: - Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju reč baciću mrežu. 6 I učinivši to uloviše veliko mnoštvo riba, te im se mreža poče cepati. 7 I dadoše znak društvu koji beše na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obe lađe tako da se one potapahu. 8 A kad vide Simon Petar, pripade kolenima Isusovim govoreći: - Izađi od mene, Gospode, jer sam čovek grešan. 9 Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji behu sa njim zbog lova ribe što uhvatiše, 10 a tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji behu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: - Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti. 11 I izvukavši obe lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim. (vidi i po Mateju 4,18-22; po Marku 1,16-20)
Po Mateju 8,18 i 23-27 -- 18 A kad vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi, da pređu na onu stranu. … 23 I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi. 24 I gle, bura velika nastade na moru, tako da se lađa pokri valovima; a on spavaše. 25 I prišavši učenici njegovi, probudiše ga govoreći: - Gospode, spasi nas, izgibosmo! 26 I reče im: -Zašto ste strašljivi, maloverni? Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i nastade tišina velika. 27 A ljudi se začudiše govoreći: - Ko je ovaj da ga slušaju i vetrovi i more? (vidi i po Marku 4,35-41; i po Luki 8,22-25)
Po Mateju 14,23-36 -- 23 I otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. A nasta veče i beše onde sam. 24 A lađa beše već nasred mora, ugrožena od valova, jer veše protivan vetar. 25 A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. 26 I videvši ga učenici gde ide po moru, uznemiriše se govoreći: - To je utvara! – i od straha povikaše. 27 A Isus im odmah reče govoreći: - Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! 28 A Petar odgovarajući reče mu: - Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. 29 A on reče: - Hodi! I izašavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. 30 No videći jak vetar uplaši se, ipočevši tonuti, povika govoreći: - Gospode, spasi me! 31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: - Maloveerni, zašto posumnja? 32 I kad uđoše u lađu, presta vetar. 33 A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božji! (vidi i po Marku 6,45-52; i po Jovanu 6,15-21) 34 I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku. 35 I poznavši ga ljudi iz onoga mesta, polaše po svoj onoj okolini, i donesoše mu sve bolesnike. 36 I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od haljine njegove, i koji se dotakoše ozdraviše. (uporedi sa Po Marku 6,53-56)
Po Mateju 17,24-27 -- 24 A kada dođoše u Kafernaum, pristupiše Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: -Zar učitelj vaš ne daje didrahme? 25 Petar reče: - Daje. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: -Šta misliš, Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju porez ili carinu, od svojih sinova ili od tuđih? 26 Reče mu Petar: - Od tuđih. Reče mu Isus: - Znači sinovi su oslobođeni. 27 Ali da ih ne sablaznimo, idi na more i baci udicu, i koju ribu prvu uhvatiš, uzmi je; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za mene i za sebe.
Po Jovanu 21,3-7.14 -- 3 Reče im Simon Petar: -Idem da lovim ribu. Rekoše: -Idemo i mi sa tobom. Izađoše i uđoše odmah u lađu, i one noćine uhvatiše ništa. 4 A kad već nastade jutro, stajaše Isus na obali, ali učenici ne poznaše da je to Isus. 5 A Isus im reče: - Deco, imate li šta za jelo? Odgovoriše: - Nemamo. 6 A on reče: - Bacite mrežu sa desne strane lađe, i naći ćete. Onda baciše, i već je ne mogahu izvući od mnoštva ribe. 7 Onda onaj učenik, koga ljubljaše Isus, reče Petru: To je Gospod! A Simon Petar, kad ču da je Gospod, opasa se ogrtačem, jer beše nag, i baci se u more. … 14 Ovo se već treći put javi Isus učenicima svojim pošto ustade iz mrtvih.

10. Umnožavanje hleba i vina

Po Jovanu 2,1-11 -- 1 I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i onde beše mati Isusova. 2 A pozvan beše i Isus i učenici njegovi na svadbu. 3 I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: - Nemaju vina. 4 Isus joj reče: - Šta hoćeš od mene, ženo? Još nije došao čas moj. 5 Reče mati njegova slugama: - Što god vam reče učinite. 6 A onde beše šest kamenih sudova za vodu, postavljenih po običaju judejskog očišćenja, koji hvatahu po dve ili po tri mere. 7 Reče im Isus: - Napunite sudove vodom! I napuniše ih do vrha. 8 I reče im Isus: - Zahvatite sad i nosite peharniku. I odnesoše. 9 A kad okusi peharnik vino koje je postalo od vode, i ne znađaše otkuda je, a sluge znađahu koje su zahvatile vodu, pozva peharnik ženika 10 i reče mu: -Svaki čovek najpre dobro vino iznosi, a kad se opiju, onda lošije; a ti si čuvao dobro vino do sada. 11 Ovim, u Kani Galilejskoj, učini Isus početak znamenja, i pokaza slavu svoju; i poverovaše u njega učenici njegovi, i onde ostadoše ne mnogo dana.
Po Mateju 14,13-22 -- 13 I čuvši Isus, otide odande lađom u pusto mesto nasamo A kad to ču narod, pođe za njim pešice iz gradova. 14 I izašavši Isus vide mnogi narod, i sažali se na njih, i isceli bolesnike njihove.15 A pred večepristupiše mu učenici njegovi govoreći: - Ovde je pusto mesto, a već je dockan; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. 16 A Isus im reče: -Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu. 17 A oni mu rekoše: - Nemamo ovde do samo pet hlebova i dve ribe. 18 A on reče: - Donesite ih meni ovamo. 19 I zapovedi narodu da posedaju po travi, pa uze onih pet hlebova i dve ribe, i pogledavšina nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima, a učenici narodu. 20 I jedoše svi i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih. 21 A onih što su jeli beše ljudi oko pet hiljada, osim žena i dece. 22 I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu pre njega na onu stranu dok on otpusti narod. (vidi i po Marku 6,31-44; Luka 9,10-17; Jovan 6,1-13)
Po Mateju 15,32-38 -- 32 A Isus dozvavši učenike svoje reče: - Žao mi je naroda; jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam rad otpustiti ih gladne da ne malakšu na putu. 33 I rekoše mu učenici njegovi: - Otkuda nam u pustinji toliko hleba da se nasiti toliki narod? 34 I reče im Isus: - Koliko hlebova imate? A oni rekoše: - Sedam, i malo ribica. 35 I zapovedi narodu da posedaju po zemlji. 36 I uzevši onih sedam hlebova i ribe, i zablagodarivši, prelomi i dade učenicima svojim, a učenici narodu. 37 I jedoše svi i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih. 38 A onih što su jeli beše četiri hiljade ljudi, osim žena i dece. (vidi i po Marku 8,1-10)
Po Mateju 21,18-22 -- 18 A ujutru vraćajući se u grad ogladne; 19 i ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe njoj, i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: - Da nikad više ne bude od tebe roda do veka! I odmah usahnu smokva. 20 I videvši to učenici začudiše se govoreći: - Kako odmah usahnu smokva! 21 A Isus odgovarajući reče im: - Zaista vam kažem: Ako imate veru i posumnjate, učinićete ne samo ono što se zbi sa smokvom, nego i gori ovoj ako kažete: Digni se i baci se u more, dogodiće se. 22 I sve što uzištete u molitvi verujući, dobićete. (uporedi sa Jevanđeljem po Marku 11,12-14.20-24)
Po Mateju 11,3-6 -- 3 … (Jovan) reče mu: -Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? 4 A Isus odgovarajući reče im: - Idite i javite Jovanu ovo što čujete i vidite: 5 Slepi progledaju i hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima se propoveda jevanđelje. 6 I blago onome koji se ne sablazni o mene.

11. Zaključak

Hristov dolazak predstavlja provalu neba na zemlju. Naučio nas je da se molimo: Neka bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. Isus je postao čovek sa autoritetom i ovlašćenjem svog Oca, kako bi uništio Satanova dela i doveo nebo na zemlju. Njegova čuda su demonstracija ovih ciljeva i njegove svemoći.

Motiv njegovih čuda je najčešće bila njegova samilost i sažaljenje. Bilo mu je žao naroda. Patio je zajedno sa udovicom, koja je izgubila sina. Isus nije činio nikakva čuda radi prikazivanja pred viđenim ljudima i vladarima da bi oni poverovali u njega, već upravo obrnuto, ko je verovao u njega iskusio je njegovu silu, isceljenje i pomoć. Ne, Isus nije nahranio 5000 u pustinji da bi oni njega prihvatili kao Sina Božjeg, već pošto su oni satima i danima istrajali uz njega, on se sažalio na njih te umnožio pet hlebova i dve ribe do te mere da bude dovoljno hrane da za sve koji su ga slušali.

Isus poziva svoje sledbenike da u svoje srce usvoje njegovo sažaljenje, da ih nevolja ljudi iz njihovog okruženja tako potrese i da tako žale zbog toga, da se u veri oslone na njega i na njegovog oca, da im ne daju mira sve dok njihove molitve i vera ne budu uslišeni, da istraju dok im ne pomogne. Jedan afrički pastor i evangelizator se molio: „Gospode Isuse, moja vera je mala kao gorušičino zrno. Ali ti si rekao: - Kad biste imali vere koliko zrno gorušičino, rekli biste ovome dudu: „Isčupaj se i usadi se u more!“ – i poslušao bi vas. Evangelizator se dalje molio: „Pred nama raste islam, silan kao Kilimandžaro, ali mi te molimo da ga ti potopiš u more prošlosti, da nikad više ne izroni!“ Biblijsko znanje je dobro, ali vera je bolja! Bezazleno poverenje u Isusa je delotvorno.

Ko se malo zamisli nad Isusovim nalozima u toku nekog isceljenja, najčešće nailazi na kratke naredbe, precizna uputstva i silu njegovog autoriteta koja stoji iza svake reči. Oluja se smirila kad joj je zapovedio da stane. Demoni su prestravljeno vikali kad su ga iz daleka ugledali. Nakon Isusove komande oduzeti je ustao, uzeo svoj odar i otišao kući. Pre toga on je verovao i iskusio da mu je Isus oprostio njegove grehe. Iz Isusa je izvirala reka sile i ljubavi. Jednostavni ljudi su to osetili i na izvesno vreme bili otvoreni za njegovu milost.

Pri isceljenjima Isus nije koristio nikakve lekove, zračenja ni injekcije. Jedna reč iz njegovih usta bila je dovoljna i bolesti su nestajale. Veru deset gubavaca je proveravao i nije ih odmah iscelio, već je rekao: Idite i pokažite se sveštenicima, ondašnjoj zdravstvenoj ustanovi. I kada su oni otišli i verovali njegovoj reči, ozdravili su.

Isus nije imao neku određenu metodu za isceljenja i čuda. Delovao je pod vodstvom Duha Svetog i činio je ono što mu je pokazao njegov nebeski Otac. Isus je svakom čoveku pomagao na način koji je bio adekvatan za tog čoveka. Svojim učenicima, koji su uglavnom bili ribari, prilazio je hodajući po talasima. Užasnuti, uzvikivali su misleći da ih napada neki duh. Kada je Petar čuo da je to on, Gospod, ponesen je rekao: Ako si ti Gospod, naredi mi da dođem k tebi. Isus je rekao: Dođi! Tako ne samo da je Isus išao po talasima, već i Petar, sve dok nije naišao veliki talas. Onda Petar nije više gledao u svog Gospoda nego u talas i počeo je da tone. Ali njegov Gospod je već ispružio ruku i zgrabio davljenika i zajedno sa njim je išao po talasima sve do čamca. Ipak je morao da mu kaže: „E, ti maloverni, zašto sumnjaš?“

34 Isusova čuda, koja su među mnogim njegovim delima opisana u četri Jevađelja, imala su trostruki cilj: Proslavljanje njegovog Oca, spasenje jadnih i izmučenih i uništenje Satanine moći na mestima gde je bio prisutan, on, Sin Božji. Proslavljanje Oca se sastojalo i u tome, što su oni trebali da prepoznaju i da veruju da je nebeski Otac njima poslao svog Sina da ih spase.

Nažalost, vodeći predstavnici religije u zemlji su počeli da zavide Isusu i da ga mrze, jer oni sami nisu mogli da čine nikakva čuda i mnoštvo se priklanjalo njemu, a ne njima. Slali su uhode kako bi od njega čuli neku pogrešnu reč ili da bi videli neko sumnjivo delo. Postavljali su mu zamke i nervirali se kada je on isceljivao i u subotu. Predstavnici religije su tvrdili da je Isus u ime najvišeg đavola izgoni manje đavole i tako su pokušavali da diskredituju njegovo ime. Na kraju su pretili sivma koji su ga sledili, da će ih isključiti iz religiozne zajednice Izraela. Tada su ga mnogi napuštali, samo onaj ko se pred Jovanom Krstiteljem pokajao, nastavljao je da ga sledi. To treba da nas pouči, da su mase željne čuda, ali da pri progonstvu mnogi otpadaju. Međutim, ko se pokajao, u kome je duhovno umrlo njegovo JA i ponos, ostaje uz Isusa i kad dođu teški dani.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on March 18, 2013, at 01:02 PM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)