Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Romans - 075 (Paul’s Worthiness to write this Epistle)
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek? -- Hausa -- Hebrew -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Malayalam -- Polish -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish? -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

Rimljanima - GOSPOD JE NAŠA PRAVEDNOST
Proučavanje Pavlove poslanice Rimljanima
DODATAK 3. DELU: POSEBNI IZVEŠTAJI O PAVLOVOM KARAKTERUVOĐAMA CRKVE U RIMU (RIMLJANIMA 15:14 – 16:27)

1. Pavlova dostojnost da napiše ovu poslanicu (Rimljanima 15:14-16)


RIMLJANIMA 15:14-16
14 Uveren sam, braćo moja, da ste i vi sami puni dobrote, ispunjeni svakim znanjem i sposobni da jedan drugoga urazumljujete. 15 Ipak, o nekim stvarima sam vam - da vas na njih podsetim - odlučnije pisao zbog milosti koju mi je Bog dao 16 da budem služitelj Hrista Isusa paganima, koji vrši svetu službu širenja Božijeg evanđelja, da pagani budu Bogu prihvatljiv prinos posvećen Svetim Duhom.

Pošto je završio svoje istraživanje teoloških principa, dodajući i svoje praktične predloge, Pavle iznosi sažetak svog plana i dostojnosti da napiše ovu poslanicu. On je to učinio zbog toga da čitaoci ne bi bili žrtve kriticizma ili sumnji.

Pavle je potvrdio hrišćanima u Rimu da oni ne slede teoretsku, teološku filozofiju, već da se plodovi evanđelja realizuju u njima. On ih naziva svojom braćom u duhu u Božijoj porodici, koji su postali Božija deca u skladu sa istinom i duhom. Oni su imali tu privilegiju zbog toga što su bili ispunjeni dobrotom, koja ne potiče od njih samih, već im je bila od Boga data. Oni ne samo da su govorili o Gospodu i njihovom odnosu sa njim, već su, takođe, ovu posvećenost sprovodili u svojim životima s ljubavlju, poniznošću i poštovanjem tako da su oni koji su bili izvan crkve ostali zapanjeni njihovom dobrotom.

Apostol Pavle je potvrdio da takve duhovne privilegije i božanski karakter dolaze od poznanja Boga Oca kroz veru u njegovog Sina. On im je, s izvesnim preuveličavanjem, rekao da su oni ispunjeni svim znanjem. Oni su znali da je sveti Bog Otac, da je Isus Hrist njegov ljubljeni Sin, i da su iskusili silu Svetog Duha. Zbog toga su oni živeli na jednom drugom nivou poput ostalih jevreja i nejevreja u načelu.

To im je dalo za pravo odgovornost da poboljšavaju jedni druge, ne sa ponosom i ohološću, već u Hristovoj poniznosti, vođeni Duhom istine. Prava ljubav se postiže onda kada, onima koji se nalaze na stranputici, prenosi istinu blago i u ljubavi. Međutim, pravi način komunikacije zahteva vežbu, znanje i njeno ostvarivanje kroz pristojnost i poštovanje. Apostol Pavle je napisao ovu poslanicu uprkos njegovoj duhovnoj zrelosti po pitanju principa hrišćanske vere i načina života, i svoju iscrpnu poslanicu je nazvao samo jednim "delom".

U 1. delu njegove poslanice, on objašnjava pravednost Boga, koji ostaje pravedan, iako je opravdao grešnike krvlju Isusa Hrista, ispunivši ih njegovim Svetim Duhom i večnom ljubavlju.

U 2. delu, on naglašava neprekidnost Božije pravednosti, uprkos tvrdokornosti njegovog izabranog naroda, kako bi čitav svet mogao da učestvuje u punini njegove milosti, koja je bila obećana ocima vere.

U 3. delu, apostol objašnjava praktično ispunjenje Božije pravednosti u životu Hristovih sledbenika koji podnose jedni druge bez gunđanja, čak i ako neki od njih žive drugačijim načinom života od ostalih.

Pavle je pisao o sledećim principima u svojoj kraktoj poslanici: "Osnove vere", "doktrina o predestinaciji", i "principi hrišćanskog ponašanja". On je pisao kako bi podsetio crkvu u kojoj je Božiji Duh darovao sveobuhvatnu Božiju puninu svim vernicima. On je imao hrabrosti da naglasi ove osnovne principe u hrišćanstvu zbog toga što je u svom životu iskusio Božije oproštenje uprkos tome što je progonio crkvu. Štaviše, Svetac ga je pozvao da bude Hristov rob i da bezuslovno širi evanđelje među nečistim paganima. Ova služba se nije obavljala nasiljem, mačem ili krvoprolićem, niti izuzetnim govorništvom, već molitvom, verom i zahvaljivanjem pred Božijim prestolom. Pavle je postao duhovno sveštenik koji je izmirio mnoštvo nejevreja sa Bogom.

Njegove oštre reči su bile upućene onima koji su bili u neznanju i izgubljeni, da bi se predali Hristu kroz zahvalnost u poslušnosti vere kako bi bili nakalemljeni kao udovi u Hristovo duhovno telo. Njegova služba se odvijala kroz silu Svetog Duha, koja je vodila apostola da dovrši svoju službu u skladu sa Hristovom voljom. Bog je zadovoljno bio uz njega, jer je Pavle bio poslušan motivima njegovog duha.

MOLITVA: O nebeski Oče, mi te veličamo zbog toga što si Savla, nepokornog religioznog fanatika, učinio krotkim i poniznim kada mu se Hrist objavio na putu za Damask. Ti si ga spasio, pozvao i osnažio Svetim Duhom, kako bi mogao da širi Hristovo spasenje među ljudima u basenu Sredozemnog mora. Posebno smo ti zahvalni na čuvenoj poslanici crkvi u Rimu, zbog toga što ona podseća sve crkve u svetu na principe njihove vere.

PITANJE:

  1. Šta je Pavle napisao u svojoj poslanici, a što je smatrao samo jednim delom?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on October 25, 2012, at 11:11 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)