Previous Lesson -- Next Lesson
10. Na koji način treba da se ponašaju oni koji su snažni u veri kada ih snađu neočekivani problemi (Rimljanima 15:1-5)
RIMLJANIMA 15:1-5
1 Mi jaki dužni smo da podnosimo slabosti nejakih, a ne da sebi ugađamo. 2 Svaki od nas treba da ugađa bližnjem za njegovo dobro, radi izgrađivanja. 3 Jer, ni Hristos nije sebi ugađao, nego, kao što je zapisano: "Na meni padoše uvrede onih koji su te vrađali." 4 A sve što je u prošlosti zapisano, zapisano je za našu pouku da strpljivošću i utehom Pisama imamo nadu. 5 A Bog, koji daje strpljivost i utehu, neka vam da da budete složni među sobom, sledeći Hrista Isusa,
Pavle je poznavao običaje vezane za hranu i piće, koji su odano već bili utvrđeni. On se suočio sa onima koji su bili jaki i oslobođeni od zakona, smatrajući i sebe jednim od njih. Međutim, on je ubrzo ograničio svoju slobodu, govoreći da oni koji su jaki i zreli treba da nose slabosti mladih obraćenika, ukoliko veruju u Hrista. Ne smemo živeti kako nam je volja, već moramo živeti da bi ugodili obraćenicima, koji nemaju sigurnost po svakom pitanju. To činimo za njihovo dobro i njihovu izgradnju, jer izgradnja drugih je mnogo važnija od našeg ličnog zadovoljstva i ostvarivanja naših želja.
Ovaj princip sa svih strana razbija ograničeni duh sebičnosti u crkvi. Mi ne planiramo svoj život, svoja dela i naše prilike na osnovu naših snova, već služimo Isusu i onima koji su slabi u veri, jer fokus našeg razmišljanja nismo mi i naš ego, već Isus i njegova crkva. Isus nije živeo za sebe, nego se ispraznio od svoje slave i postao čovek. On je na sebi poneo optužbe, uvrede i patnje kako bi spasio svet, i na kraju je umro za sve, prezren kao da je On zločinac, ne bi li spasio čak i zločince izgrađujući i njih.
Isus je živeo u skladu sa Svetim pismom; život poniznosti, krotkosi i izuzetne strpljivosti. On je iz Starozavetnih knjiga crpeo vođstvo i silu za svoju službu. Ko god želi da služi u crkvi ili među onima koji odbacuju Hrista mora biti duboko ukorenjen u Božijoj reči, inače će u suprotnom izgubiti silu i radost u svojoj službi.
Pavle je napravio sažetak svog dugog istraživanja ovih tema ukazujući na to da je Bog - Bog strpljenja i utehe (Rimljanima 15:5). Samom Stvoritelju je potrebno veliko strpljenje kako bi mogao da se nosi sa sebičnim, tvrdoglavim ljudima. On pronalazi utehu jedino u svom sinu, Isusu, koji je po njegovoj volji. Na ovakav način, Pavle je usmerio molitve u Rimu ka duhu strpljivosti i utehe da On pruži crkvi jedinstvo koje ne potiče od vernika, već jedino od Hrista, jer jedino u njemu misli crkve mogu biti ujedinjene. Ne može doći ni do kakvog uspeha ili jedinstva u crkvi, ukoliko ne dolaze od Hrista. Tada svi zajedno učestvuju u slavljenju, shvatajući sa sigurnošću da je Svevišnji, Sudija i Stvoritelj univerzuma zaista Otac našeg Gospoda Isusa Hrista.
Jedino Isus je bio taj koji je mogao da nas izmiri sa Svecem i to svojim patnjama i smrću. On nam je, svojim vaskrsenjem iz mrtvih i svojim vaznesenjem na nebo, pribavio usinjenje i drugo duhovno rođenje kako bismo imali prava da se radujemo i slavimo Oca Isusa Hrista kao našeg milosrdnog Oca. Kao što On i njegov Sin predstavljaju jedno savršeno, duhovno jedinstvo, tako i članovi crkve treba da budu vezani za Isusa u neraskidivnoj svezi.
MOLITVA: O nebeski Oče, mi te veličamo zbog toga što nam je naš Gospod Isus objavio tvoje očinstvo, izmirio nas je sa tobom, i povezao nas je sa tvojim Svetim Duhom u jedinstvu tvoje ljubavi. Neka ova ljubav ostvari savršeno duhovno jedinstvo u našim crkvama uprkos različitim mišljenjima među vernicima.
PITANJE:
- Kakvo značenje imaju stihovi Rimljanima 15:5-6?