Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Romans - 001 (Introduction)
This page in: -- Afrikaans -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bengali -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hebrew -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Malayalam -- Polish -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Yiddish -- Yoruba

Next Lesson

Rimljanima - GOSPOD JE NAŠA PRAVEDNOST
Proučavanje Pavlove poslanice Rimljanima

UVOD


Uvod u Poslanicu Rimljanima

Jedan od najvećih darova Hrista Gospoda, koji je vaskrsao iz mrtvih, njegovoj crkvi kroz sva vremena predstavlja važna poslanica kojom je nadahnuo Pavla, svog ambasadora, da je napiše Rimljanima koji su živeli u rimskoj prestonici.

Razlog i svrha poslanice

U to vreme, apostol paganima je dovršio svoje propovedanje u maloj Aziji i oblastima grčke tokom svoja tri misionarska putovanja. Za vreme ovih misionarskih putovanja on je osnivao žive crkve u glavnim gradovima, utvrđivao je vernike u služenju iz ljubavi, a postavljao je i starešine, sveštenike i episkope nad članovima crkve. Nakon toga je shvatio da je njegova služba u istočnom basenu Mediterana dovršena. Zbog toga, Pavle je krenuo na zapad kako bi uspostavio Carstvo Hristovo u Francuskoj i Španiji (Rimljanima 15:22-24).

U skladu sa ovim planovima, on je napisao svoju čuvenu poslanicu članovima crkve u Rimu, kako bi podstakao njihovo pouzdanje u njega, stavljajući im jasno do znanja, kroz pažljivo i redovno proučavanje Evanđelja koje mu je bilo povereno, da on jeste Hristov apostol svim paganima. On je pokušao da dotakne njihova srca kako bi i oni učestvovali u njegovom misionarskom putovanju na zapad, kao što je Antiohijska crkva iz Sirije podržavala njegova putovanja, propovedanja i patnje njihovim vernim molitvama. Zbog toga, poslanica Rimljanima sadrži preliminarnu studiju, osmišljenu tako da ubedi crkvu da bude učvršćena u pravoj veri, i da je pripremi za propovedanje svetu kroz zajedničko učešće u radu.

Ko je osnovao crkvu u Rimu?

Ni Pavle, ni Petar, niti bilo koji drugi apostol, ili dobro-poznati starešina nisu osnovali crkvu u Rimu. Zapravo, crkva je bila osnovana preko nekih rimskih hodočasnika koji su se pojavili u svetoj zemlji na dan Pedesetnice, kada je Hrist izlio Svetog Duha na pokajane molioce. Njihovi jezici su bili prepuni velikih čudesa Silnog Boga, a nakon toga su se vratili u metropolu, i na svojim sastancima su svedočili o Svemoćnom Bogu koji je bio razapet. Oni su razgovarali sa svojim jevrejskim i paganskim prijateljima o njegovom spasenju, formirajući krugove u svojim domovima u kojima su proučavali Starozavetna proroštva vezana za Hrista.

Tokom njegovih putovanja u Aziji i Grčkoj, apostol Pavle se neprekidno sastajao sa vernicima iz Rima, posebno kada su jevreji bili prognani iz Rima tokom vladavine Klaudija Cezara, pre 54. godine n.e. (Dela 18:2). Pavle je težio tome da bude lično upoznat sa crkvom u Rimu, i da pruži darove Svetog Duha koji je radio u njemu. On nije smatrao dug ostanak u svetskoj prestonici neophodnim, zbog toga što je tamo pronašao jednu živu, nezavisnu crkvu. On je radije želeo da nastavi svojim putem u zajedništvu sa tom braćom u Gospodu, kako bi širio evanđelje spasenja u zatvorenim oblastima.

Ko je napisao poslanicu? Kada? I zašto?

Apostol Pavle je napisao ovu poslanicu 58. godine n.e., dok je boravio u Gajovom domu u Korintu i u njoj je sažeo svoja duhovna iskustva zajedno sa apostolskim učenjima. Niko drugi ne može da piše kao što je Pavle pisao u ovoj poslanici, zbog toga što je veličanstveni Hrist lično stao na njegov put, dok se on, u svojoj revnosti za Zakonom, trudio da ostvari svoje rigorozno progonstvo hrišćana u Damasku. Kada je blještava božanska svetlost prodrla u njega, on je shvatio tu veliku istinu da je prezreni Isus iz Nazareta živ, i da je On Gospodar slave, koji nije istrulio u grobnici nakon njegovog raspeća. Umesto toga, Isus je pobedio smrt, i uistinu je vaskrsao, dokazujući da jeste Svemoćni Bog i da ima kontrolu nad svime. Tada je Pavle shvatio da Sin Božiji nije osudio niti uništio svog progonitelja, nego se smilovao nad njim i pozvao ga u njegov misionarski rad, ne zbog toga što je on lično bio dostojan toga, već samo po milosti Božijoj. Na taj način je revnosni, pobožni Pavle bio slomljen i ucveljen. On je verovao u Božiju milost i u suštinu nove pravednosti. On se više nije oslanjao na svoja ljudska dela, po Zakonu. Umesto toga, on je krenuo svetom, kao sluga božanske Hristove ljubavi, pozivajući sve zavedene i nečiste da prihvate izmirenje sa Bogom.

Koji su to istaknuti stilovi u ovoj poslanici?

Pavle je želeo da razjasni ovu religioznu promenu svakom članu crkve u Rimu. Ipak, on u tu svrhu nije napisao knjigu na jednom lepom, čistom jeziku, niti neku dugačku, komparativnu diskusiju. On je, radije, napisao jednu potpuno tečnu i jasnu poslanicu, odgovarajući na pitanja koja je očekivao da bi mu jevreji i rimljani postavili. Pavle je izdiktirao svoju poslanicu Tertiju, svom bratu u Gospodu, zamišljajući u duhu primaoce kojima je pisao. U jednom trenutku on se obratio novim vernicima, odnoseći se prema njihovoj površnosti u pročišćujućoj svetosti Božijoj. Nakon toga, on je sve koji su bili slomljeni privukao živoj veri, koja se može pronaći u potpunoj opravdanosti u Hristu, koji je jedina nada za ljude. Na drugom mestu, on je prodrmao nadmene učitelje zakona i slomio njihovu samopravednost, ističući njihovu iskvarenost i potpuni promašaj, kao i to da su mogli da budu posvećeni u poniznoj veri službama Božije ljubavi, u pokornosti Svetom Duhu. Shodno tome, u svojoj poslanici, apostol je povezao delotvorno propovedanje sa običnim, staloženim poučavanjem. On se nije obraćao određenom društvu, već raznoraznim slušaocima; Paganima i jevrejima, mladima i starima, obrazovanima i neobrazovanima, robovima i slobodnjacima, muškarcima i ženama. Poslanica Rimljanima je, do dana današnjeg, jedno od najvažnijih učenja u okviru hrišćanstva, kao što je o tome Dr. Martin Luter posvedočio u svojoj izjavi: "Ova knjiga je glavni deo Novog zaveta i najčistije evanđelje, što zaslužuje da je svaki hrišćanin nauči napamet i svakodnevno prihvati kao duhovno blago za dušu, zato što u ovoj poslanici možemo izobilno pronaći sve ono što jedan vernik mora da zna: Zakon i Evanđelje, greh i sud, milost i vera, pravednost i istina, Hrist i Bog, dobra dela i ljubav, nada i krst. Takođe znamo na koji način da se ponašamo prema svakom čoveku, bez obzira koliko on bio pobožan ili grešan, jak ili slab, prijateljski ili neprijateljski nastrojen; a istovremeno i kako da se ophodimo prema sebi. Stoga, predlažem svim hrišćanima da se obuče u njoj."

Dragi brate, ako tragaš za podrobnom studijom i odgajanjem svoje vere, onda razmišljaj o Poslanici Rimljanima i pažljivo je prouči. Ona je nalik Božijem univerzitetu, koji je ispunjen znanjem, silom i duhom. Tada će Hrist da te izbavi od tvoje oholosti i oslanjanja na sebe, i učvrstiće te u savršenoj pravednosti kako bi mogao da postaneš silni služitelj u praktikovanju božanske ljubavi, rastući u veri iz dana u dan.

Analiza Poslanice Rimljanima

Rimljanima 1:1-17 -- Identitet pisca otkriven crkvi u Rimu. Apostolski blagoslov. Predstavljanje Božije pravednosti u vidu amblema njegove poslanice.

1. DEO - BOŽIJA PRAVEDNOST NAS OPRAVDAVA

Rimljanima 1:18 - 3:23 -- Mi smo svi grešni, i Bog će nas sigurno osuditi prema Zakonu, što razbija osećaje našeg ponosa.
Rimljanima 3:24 - 4:25 -- Bog će slobodno opravdati sve ljude kroz otkupljujuće Hristovo delo, ako oni u njega veruju.
Rimljanima 5:1 - 8:39 -- Duh Gospodnji prebiva u vernicima i pruža im nadu i pobedu nad grehom, i oni hodaju u sili Duha, slobodni od Zakona.

2. DEO - BOŽIJA PRAVEDNOST U ISTORIJI

Rimljanima 9:1 - 11:36 -- Bog nastavlja da bude pravedan, uprkos tome što Starozavetni ljudi odbacuju njegovu milost.

3. DEO - BOŽIJA PRAVEDNOST U PRAKSI

Rimljanima 12:1 - 16:27 -- Prava vera menja naše ponašanje i život u dela ljubavi i uzajamnu pokornost.

Ovo nije laka poslanica za proučavanje. Ona od vas zahteva pažljivo preispitivanje, molitve i promišljene reakcije, kako biste mogli da uživate u njenim blagoslovima, da se iskreno pokajete, obnovite svoj um i vidite novi horizont života u Hristu. Kao što ova poslanica nije stvorila duhovnu tromost kod rimljana, već ih je naprotiv pripremila za delo propovedanja u njihovoj okolini i u drugim zemljama, tako Hrist poziva i vas da budete ispunjeni njegovom milošću kako bi vas zajedno sa vašom pravednom braćom poslao ljudima bez ljubavi i nade. Slušajte, molite se i idite.

PITANJA:''

  1. Koji je razlog i cilj Poslanice Rimljanima?
  2. Ko je osnovao crkvu u Rimu?
  3. Ko je napisao ovu poslanicu? Gde? I kada?
  4. Kakve stilove je Pavle koristio u svojoj poslanici?
  5. Kako izgleda kratak pregled ove poslanice?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on October 25, 2012, at 09:52 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)