Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 121 (The shipwreck on Malta)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
F - PLOVIDBA OD KESARIJE DO RIMA (DELA 27:1-28:31)

2. Oluja na moru, i brodolom na Malti (Dela 27:14-44)


DELA 27:27-37
27 Četrnaeste noći otkako nas je nosilo po Adriji, mornari naslutiše da je kopno blizu 28 pa baciše visak i izmeriše dvadeset hvati dubine. Malo kasnije ponovo baciše visak i izmeriše petnaest hvati. 29 Plašeći se da ne naletimo na grebene, spustiše četiri sidra sa krme, jedva čekajući da svane. 30 Kad su, s namerom da pobegnu, mornari spustili čamac u more, pretvarajući se da žele da spuste neka sidra s pramca, 31 Pavle reče kapetanu i vojnicima: "Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se nećete spasti." 32 Tada vojnici presekoše užad čamca i pustiše ga da padne. 33 Pred svanuće Pavle poče sve da ih nagovara da nešto pojedu govoreći: "Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvesnosti, bez jela, ništa ne okusivši. 34 Sada vas molim da jedete jer je to za vaše spasenje. A ni dlaka s glave nijednom od vas neće faliti." 35 I to rekavši, uze hleb i pred svima zahvali Bogu pa ga izlomi i poče da jede. 36 Svi se razvedriše pa se i sami prihvatiše jela. 37 A na lađi je bilo ukupno dve stotine sedamdeset šest ljudi.

Četrnaest dana u opasnosti od talasa je jako dugo vremena. Pola meseca na brodu koji se prevrće deluje kao čitava večnost. Ko god izgubi orijentaciju i pogleda smrti u oči, već je više puta umro. Ipak, Pavle se molio, verovao, i bio je siguran, jer nije izgubio svoju orijentaciju ka Bogu. Njegova igla na kompasu je uvek pokazivala na Boga, i imao je utehu i bio je očišćen krvlju i pravednošću Hristovom.

Iznenada, oko ponoći, mornari su pretpostavili da su se već približili kopnu. Brzo su izmerili dubinu i shvatili da voda postaje sve plića, pošto su se približavali obali. Uplašili su se da će brod da se razbije o stene. Zbog toga su spustili sidra koja su se nalazila u zadnjem delu broda kako bi usporili kretanje, a onda su spustili i mali čamac u vodu da bi imali čime da pobegnu. Kakav izdajnički plan! Iskusni Pavle je shvatio trik mornara, te je odmah to rekao zapovedniku, koji je izdao naređenje da preseku konopce koji su držali čamac, pustivši ga da padne u vodu. Anđeo mu je rekao da će "svi", a ne samo neki, biti spaseni. Obmanjujući mornare, đavo je pokušao da pokvari Božiji plan. Prevara je brzo bila prekinuta zbog opreznosti apostola Pavla.

Pavle je nakon toga shvatio da će im biti potrebna fizička snaga za ono što im predstoji. Morali su nešto da jedu, jer im se bližilo izbavljenje. Više nisu morali da poste. Pavle ih je sve ohrabrio te tamne noći da se dobro najedu, usred zastrašujuće oluje. Ovo ukazuje na to da je Pavle bio kapelan na brodu. Svi su bili impresionirani njegovom silom, opreznošću, verom i smelošću. Pomnog su gledali u njega dok im je objavljivao kraj posta, izlomio hleb i pomolio se pred svima, zahvaljujući Bogu za njegovu milost usred ove oluje. Svi su se okupili zajedno i, sa velikim apetitom nakon dugog gladovanja, počeli su da jedu, verujući da će Bog da ih izbavi. Pavle ih je uverio, u ime njegovog Gospoda, da im neće zafaliti nijedna dlaka sa glave, uprkos tome što se brod raspadao pod udarcima talasa koji su ga okruživali. Vera apostola je postajala sve jača, iako su nevolje postajale sve veće. Obećanje koje mu je Hrist dao značilo mu je mnogo više nego sve nevolje sa kojima će se suočiti.

DELA 27:38-44
38 Pošto su se najeli, počeše da rasterećuju lađu bacajući žito u more. 39 Kad je svanulo, ne prepoznaše kopno, ali ugledaše jednu uvalu sa peščanom obalom pa odlučiše, bude li moguće, da na nju navezu lađu. 40 Odvezaše sidra i pustiše ih u more, a istovremeno olabaviše užad na krmama. Onda razapeše prednje jedro prema vetru i zaploviše ka obali, 41 ali lađa nalete na greben i nasuka se. Pramac se zaglavi i ostade nepokretan, a krma se lomila pod silinom talasa. 42 Tada vojnici htedoše da pobiju zatvorenike da neki ne bi otplivao i pobegao. 43 Ali, kapetan je hteo da spase Pavla pa osujeti njihov naum. Naredi da oni koji znaju da plivaju prvi skoče u more i izađu na obalu, 44 a ostali na daskama ili olupinama lađe. Tako svi bezbedno stigoše na kopno.

Kada je svanulo, oni s radošću shvatiše da ih Bog nije usmerio ka stenovitoj obali o koju su udarali snažni smrtonosni talasi, već ka maloj tihoj uvali koja je imala blagu, peščanu obalu. Oni dobiše hrabrost od Svemoćnoga, koji je njihov olujom zahvaćen brod, usred silovite erupcije prirode doveo na ostrvo Malte, ne dopuštajući da dožive brodolom dok su bili još uvek na pučini. Vetar je konačno počeo da ih usmerava ka plitkoj obali. Odjednom je došlo do strašnog sudara. Brod je udario u peščani sprud i nasukao se; pramac broda se strašno zaglavio u pesku, dok se krma lomila na komadiće pod silinom udarca i burnih talasa. Voda je pokuljala u brod kao reka, a vojnici su istog trena isukali mačeve da pobiju zatvorenike. Da su dopustili da otplivaju na obalu i pobegnu, tada bi oni umesto njih bili bačeni lavovima. Na takav način, đavo je želeo, čak i u tom poslednjem trenutku, da upropasti Pavlovo izbavljenje, i spreči Evanđelje od dolaska u Rim.

Međutim, Hrist je upotrebio Julija, čovečnog kapetana, koji je posmatrao Pavla tokom svih njegovih teškoća i nevolja u prošlosti. On je verovao proroštvu ovog apostola, da je kopno pred njima bilo ostrvo i da, stoga, nijedan od zatvorenika nije mogao da pobegne odatle. Zbog toga je zabranio vojnicima da ubiju zatvorenike, i dao je svim putnicima stroga naređenja na koji način će da napuste lađu. Neki su otplivali do obale, dok su drugi došli do nje držeći se za daske i ostale delove broda. Nijedan od njih se nije udavio. Na kraju je svih 276 ljudi bezbedno stiglo do obale. Stajali su tako mokri na stenama, drhteći od hladnoće, veličajući Boga za svoje spasenje.

Hrist je ispunio svoje obećanje Pavlu, i radi njega je poštedeo život zapovedniku, kapetanu i vlasniku broda, kao i svim ostalim putnicima i zatvorenicima. Ne samo da su Pavle i njegovi saputnici, Luka i Aristarh bili spaseni, već su i tekstovi i rukopisi Lukinog evanđelja i Dela, koji su bili zašiveni u vodootpornu kožnu fasciklu, takođe bili spaseni. Hrist je znao šta želi i on je ostvario svoju volju - a to je da apostol zajedno sa evanđeljem stignu u Rim. Niko ga nikada ne može sprečiti u tome da sprovede svoju iskupiteljsku volju.

MOLITVA: O svemoćni Gospode, zahvaljujemo ti na tome što si izbavio Pavla zajedno sa svima ostalima na brodu od toga da potonu na pučini. Mi verujemo da i nas takođe čuvaš od davljenja prilikom poslednjeg suda, kao i u trenutnom haosu. Pomozi nam da nosimo tvoje evanđelje u svojim srcima i na našim usnama usred uzburkanog mora nacija, kako bi mnogi bili spaseni.

PITANJE 121: Navedite tri događaja u kojima je Hrist spasio apostola i njegove saputnike.

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:59 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)