Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 115 (Paul Alone With the Governor and His Wife; The Second Hearing of Paul’s Trial)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
E – PAVLOVO ZATOČENIŠTVO U JERUSALIMU I U KESARIJI (DELA 21:15 - 26:32)

10. Pavle nasamo sa namesnikom i njegovom ženom (Dela 24:24-27)


DELA 24:24-27
24 Nekoliko dana kasnije dođe Feliks sa svojom ženom Drusilom, koja je bila Judejka, pa posla po Pavla. Slušao ga je kako govori o veri u Isusa Hrista, 25 ali kad je Pavle počeo da raspravlja o pravednosti, uzdržljivosti i budućem sudu, Feliksa obuze strah pa reče: "Sad idi, a kad nađem vremena, pozvaću te." 26 Uz to se nadao da će mu Pavle dati novca. Zato ga je često pozivao i razgovarao s njim. 27 Posle dve godine Feliksa nasledi Porkije Fest. A pošto je želeo da ugodi Judejima, Feliks ostavi Pavla u okovima.

Drusila, namesnikova žena, bila je ćerka cara Iroda Agripe, o čijoj užasnoj smrti čitamo u dvanaestom poglavlju. Ova žena je bila jako lepa, i bila je udata za cara Sirije. Međutim, Feliks je, koristeći se trikovima preko jednog jevrejskog čarobnjaka, razdvojio ovu ženu od muža i uzeo je za sebe. Istorijski zapisi navode da je ona umrla 79. godine n.e. prilikom erupcije vulkana Vezuv, kada je bila spaljena užarenom lavom.

Ona je nagovarala svog muža dok je bila u Kesariji da dovede uzbudljivog zatvorenika, kako bi ih zabavljao svojom tajanstvenom teologijom. Kakva predivna prilika za ovog apostola da radi na svom oslobođenju, dok Feliks, prepredeni i opušteni bogataš, leži na svom jastuku, sa svojom erotskom, preljubničkom i prelepom ženom pokraj njega. Pavle, zatvorenik, stajao je pred njima, noseći na svom telu ožiljke od udaraca i kamenja, a duboko u njemu, kao užareni vulkan, buktao je duhovni podsticaj da spasi čovečanstvo. Da li je Pavle posustao u času iskušenja, i počeo da laska ovom paru? Ne, zato što ni na jedan tren nije razmišljao o tome da spasi samog sebe. Umesto toga, on je pred sobom video dvoje jadnih ljudi, ogrezlih u požudi i njihovom iskvarenom savešću. Njegovo srce je čeznulo za njihovim spasenjem. Kao što dobri lekar neće samo površno masirati tumor, nego će ga odmah odstraniti hirurškim skalpelom, tako je i Pavle, istog trena ubo nepravednog namesnika zbog njegovog nepravednog ponašanja, pokazujući mu da Bog želi istinu, pravdu i pravednost. On je posvedočio i ženi o njenoj potrebi za samo-kontrolom i čistotom, jer preljubnici neće biti primljeni u carstvo Božije. Nakon što je zarobljeni apostol probudio savest ovo dvoje ljudi koji su ležali pred njim, postavio ih je pred pravedni sud Božiji, objavljujući im gnev Sveca. Pavle nije želeo da ih uništi, jer sam Bog im je razotkrio njegovu blistavu svetlost. Feliks, čije ime znači "srećan", postao je užasno uplašen. Niko do tog časa se nije usuđivao da mu otvoreno kaže istinu. Žena je najverovatnije bila ljuta i mrzela je Božijeg glasnika, jer on je razotkrio laž u njenom životu, što je od tog časa toliko razbesnelo njenog muža da više nije želeo da pusti Pavla na slobodu. Što se tiče njegove savesti, Feliks je delovao neodlučno. Pokušao je da zauzme umereni stav i da se nađe na nekoj sredini. On nije odbacio Božiji poziv na pokajanje, ali istovremeno nije ni poslušao glas svoje savesti, odgađajući odluku o svom spasenju, baš kao što je odložio i odluku o Pavlovom puštanju na slobodu.

Štaviše, on je namirisao novac, zato što je Pavle već pomenuo donacije koje je doneo za narod u Jerusalimu. Namesnik se nadao da će dobiti pozamašnu otkupninu od kolovođe crkve. Nesumnjivo je da su crkve bile spremne da sakupe bilo koju svotu novca kako bi oslobodili ovog apostola paganima. Međutim, Pavle nije želeo da ima bilo kakve veze sa takvim načinom razmišljanja, ne samo radi svoje savesti, već i da bi zaštitio Feliksa od njegove pohlepe, pred kojim je stajao kao primer poštenja u životu. Zapravo, namesnik nikako nije mogao da se oslobodi uticaja koji je ovaj apostol istine imao nad njim. On je nastavio da razgovara sa njim, kako o ljudskim, tako i o božanskim pitanjima. Čitava njegova svita mu je laskala lažima. Sada je, međutim, imao pred sobom Božiju istinu oslikanu u Pavlu, koji je svojim istinitim rečima iznova i iznova prodirao u njegovu savest. Međutim, namesnik nije želeo da se ponizi pred Bogom, uprkos svim duhovnim otkrivenjima. Nigde ne možemo pročitati da je on ikada poverovao ili da je bio spasen.


11. Drugo saslušanje Pavlovog suđenja pred novim namesnikom (Dela 25:1-12)


DELA 25:1-12
1 Tri dana po svom dolasku u ovu pokrajinu Fest ode iz Kesarije u Jerusalim. 2 Onde mu prvosveštenici i judejski prvaci izneše svoje optužbe protiv Pavla i zamoliše ga 3 da im učini uslugu i Pavla premesti u Jerusalim - pošto su spremali zasedu da ga na putu ubiju. 4 Ali, Fest odgovori da Pavla čuvaju u Kesariji i da će uskoro i on sam onamo. 5 "Neka neki od vaših vođa pođu sa mnom", reče, "i neka čoveka optuže ako je za nešto kriv." 6 Pošto je kod njih proveo ne više od osam ili deset dana, ode u Kesariju. Već sutradan sede na sudijsku stolicu i naredi da dovedu Pavla. 7 Kad se Pavle pojavio, okružiše ga Judeji koji su došli iz Jerusalima i izneše mnoge ozbiljne optužbe protiv njega, koje nisu mogli da dokažu. 8 A Pavle se ovako branio: "Nisam se ničim ogrešio o judejski Zakon, ni o Hram, ni o cara." 9 Ali Fest, pošto je hteo da ugodi Judejima, reče mu: "Hoćeš li da ideš u Jerusalim da ti se onde preda mnom za ovo sudi?" 10 "Ja stojim pred carskim sudom", reče Pavle, "i ovde treba da mi se sudi. Judejima nisam učinio nikakvo zlo, kao što i sam dobro znaš. 11 Ako sam kriv, ili ako sam učinio nešto što zaslužuje smrt, ne bežim od smrti. Ali, ako su neosnovane optužbe koje ovi ljudi protiv mene iznose, niko me njima ne može izručiti. Ulažem priziv caru." 12 Pošto se posavetovao sa svojim većem, Fest odgovori: "Caru si uložio priziv, caru ćeš i ići."

Postojao je sporazum u rimskom carstvu prema kom su zvaničnici s vremena na vreme bili premeštani na druga mesta, da bi ih sprečili od kaljanja svog položaja u cilju ostvarivanja dobiti, što bi moglo da se dogodi ukoliko bi ostali duže vreme u jednom regionu.

Srećni Feliks, sa svojom bolesnom savešću je odlučio da za vreme poslednjeg mandata svog položaja stekne naklonost jevreja kako bi se oni, zauzvrat, zauzeli za njega kod Cezara, umesto da donese presudu u skladu sa voljom Božijom i pusti Pavla na slobodu. Tako je ovaj čovek koji je žudeo za novcem i unapređenjem u vladi, takođe pohrlio ka predstojećem Božijem sudu.

Fest, novi namesnik, došao je sa jednim aktivističkim žarom, i želeo je da reši sva otvorena pitanja svog prethodnika. Zbog toga je istog trena otputovao u jevrejski centar, Jerusalim, gde su ga lukave vođe, koristeći ovu priliku, zamolile, kao uslugu, da pošalje Pavla u Jerusalim, kako bi mogli zajedno da mu sude za kršenje zakona. Njihov zahtev je bio obmana, zbog toga što su nameravali da ubiju Pavla na putu.

Fest se nadao, na jedan vešt način, da će privući rabine da dođu u njegovu kuću u Kesariju. On je od njih zahtevao da pošalju delegaciju koja će moći da razjasni stvari. Kada je, nekoliko dana kasnije, otišao do svoje prestonice kraj mora, tamo je održao zvanično saslušanje. Judeji su se pojavili sa teškim optužbama, žaleći se da je Pavle uzdrmao temelje sveta, oskrnavio hram, osramotio istinu zakona, pa čak i da se poneo protiv Cezara, tako što je Hrista nazvao Gospodom i Carom nad carevima.

Pavle je odgovorio na ove žalbe, iznoseći da su sve ove optužbe samo podmukle podvale i očigledne laži. On se nije nepravedno poneo prema bilo kom jevrejinu. Pavle je bio spreman da umre, ako je počinio bilo kakvu nepravdu. Ali, tužioci nisu mogli da dokažu bilo kakav prekršaj protvi njega.

Namesnik je ubrzo shvatio da je ovaj problem bio u potpunosti verske prirode. On je predložio Pavlu da prihvati da mu se sudi u Jerusalimu pod njegovim rukovodstvom, kako bi ova tajanstvena pitanja i optužbe, koje okružuju centar njegove vere, mogla da budu razjašnjena namesniku. Pavle se nije plašio teološke diskusije po pitanju Zakona i Evanđelja, ali je bio potpuno svestan pakosti svojih neprijatelja, njihove mržnje i fanatične odlučnosti da ga, po svaku cenu, ubiju. Takođe, on je znao da oni nisu bili spremni za pravedno suđenje. Zbog toga je zahtevao objektivno rimsko suđenje, odbacujući fanatizam i tvrdoglavost jevreja u njihovom pokušaju da ga unište. Najviši jevrejski sud je nesumnjivo bio protiv Isusa iz Nazareta i njegovih sledbenika, što je bilo očigledno tokom trideset godina koje su protekle od Hristovog raspeća do trenutnog Pavlovog suđenja.

Kada je Pavle shvatio da je namesnik, koji je želeo da uspostavi skladan početak i pobrine se za saradnju svojih građana, bio spreman da ga preda najvišem jevrejskom sudu, on se uhvatio za poslednju slamku, onu koju mu je Bog podario još od samog rođenja... njegovo rimsko građanstvo! Mogao je ovo da iskoristi kako bi se izbavio od uništenja. On je već jednom ranije iskoristio ovo pravo u Filipima, kada se tamnica širom otvorila nakon zemljotresa, a takođe i pre nego što su hteli da ga izbičuju u Jerusalimu. Sada, on je bio spreman da ga ponovo upotrebi, kako bi zaustavio namesnika u tome da ga preda njegovim neprijateljima da mu sude u Jerusalimu. Na taj način, on je smelo izneo molbu, zahtevajući svoje pravo da mu sudi Cezar lično. Niko nije mogao, kao rimskom građaninu, da mu uskrati ovo pravo.

U to vreme, raskalašni i okrutni Neron je u Rimu stupio na vlast. Fest se nasmešio, potvrđujući Pavlu da će zaista da ga pošalje ovom tiraninu Cezaru, kako bi mu sudio. U Rimu, moći će da iskusi korupciju, nepostojanost, prevaru i laži u najvećim državnim centrima. Moći će da vidi i doživi suluda odlaganja postupaka i formalnosti sudskih službi. Pavle je očekivao dugo zatočeništvo, ali je sa sigurnošću osećao u srcu da ga Gospod vodi u Rim. On nije sam odabrao ovaj put. Umesto toga, njegov Gospod je bio taj koji je odlučio da će on biti njegov ambasador u prestonici, ne kao oslobođeni pobednik, već kao zatvorenik. Zbog toga je Pavle radije išao okovan u Rim, umesto da gubi dugi niz godina pod nejakim namesnikom, koji zbog saradnje sa svojim neprijateljima, nije bio spreman niti da donese odluku niti da posveti pažnju Pavlovom slučaju.

MOLITVA: O Gospode Isuse Hriste, daj mi mudrost, istinu, hrabrost i poniznost, da ne bih odabrao krivi put u trenucima nevolje kako bih samog sebe spasio, nego da istreniram sebe strpljenju da ne skrivam tvoju istinu, i da mogu da svedočim o tvome ime zajedno sa ostalim vernicima.

PITANJE 115: Koje od Pavlovih ponašanja vas je najviše impresioniralo dok je bio u zatvoru u nadležnosti dvojice rimskih namesnika?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:55 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)