Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 106 (The Jews attack Paul)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
E – PAVLOVO ZATOČENIŠTVO U JERUSALIMU I U KESARIJI (DELA 21:15 - 26:32)

3. Jevreji napadaju Pavla, rimski vojnici ga izbavljaju (Dela 21:27-40)


DELA 21:27-40
27 Kad je tih sedam dana već gotovo prošlo, videše ga u Hramu neki Judeji iz Azije pa uzbuniše sav narod i zgrabiše ga. 28 „Izraelci, pomagajte!“ povikaše. „Ovo je onaj koji svuda sve ljude uči protiv našeg naroda, našeg zakona i ovog mesta! Čakje i Grke uveo u Hram i oskrnavio ovo sveto mesto!“ 29 Pre toga su, naime, videli Trofima Efesca s njim u gradu pa su mislili da ga je Pavle i u Hram uveo. 30 Ceo grad se uskomeša i narod se strča sa svih strana. Pavla zgrabiše pa ga izvukoše iz Hrama, a vrata se istog časa zatvoriše. 31 Dok su oni pokušavali da ga ubiju, stiže glas do zapovednika čete da je ceo Jerusalim u pometnji. 32 On odmah uze vojnike i kapetane pa se strča do njih, a oni, kad su ugledali zapovednika i vojnike, prestadoše da udaraju Pavla. 33 Zapovednik priđe Pavlu, uhvati ga i naredi da ga vežu sa dva lanca pa poče da se raspituje ko je i šta je činio. 34 A iz gomile su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Pošto zbog meteža nije mogao ništa pouzdano da utvrdi, naredi da Pavla odvedu u kasarnu. 35 Kad je Pavle stigao do stepeništa, narod je toliko nasrtao da su vojnici morali da ga ponesu. 36 Silan narod je, naime, išao za njim i vikao: „Pogubi ga!“ 37 Kad je trebalo da ga uvedu u kasarnu, Pavle upita zapovednika: „Da li smem nešto da ti kažem?“ A ovaj reče: „Zar znaš grčki? 38 Onda ti nisi onaj Egipćanin koji je pre nekoliko dana digao bunu i u pustinju poveo četiri hiljade ljudi s bodežima?“ 39 „Ja sam Judejin iz Tarsa u Kilikiji“, reče Pavle, „građanin znamenitog grada. Molim te, dozvoli mi da se obratim narodu.“ 40 Kad mu je zapovednik dozvolio, Pavle stade na stepenište i mahnu rukom narodu pa nastade tajac. On onda progovori na aramejskom jeziku i reče:

Da li vidite Pavlovu poniznost i ljubav? On je došao u Jerusalim kao zapovednik velike vojske, koja je pobedila u mnogim bitkama, i doneo je sa sobom pozamašan finansijski prilog. Braća, koja nisu napuštala domovinu, tražila su od njega da zaboravi na sve svoje nevolje i crkveno probuđenje na kome je naporno radio u svetu, kako bi postao sluga četvorici ljudi sa dugom kosom i finansijskom oskudicom. Pavle se odrekao sebe, zaboravljajući na svoje pobede, pokoravajući se jarmu i svezama zakona. On je platio, u ime ove četvorice koji su se zarekli Nazirejskim zavetom, cenu njihovog prinosa, upotpunjujući dužnost ljubavi. On nije želeo da postane kamen spoticanja njegovoj jevrejskoj braći, već je odlučio da ostane sluga siromašnih duhom. Na taj način, on je ispunio zapovest o ljubavi, koju je već duže vremena tražio od crkve da ispunjava, kako ne bi moglo da dođe do podeljenosti među braćom.

Kada su se završili dani očišćenja, neki Judeji, koji su se vratili u Jerusalim iz Azijske provincije i grada Efesa, videli su Pavla i Trofima, nejevrejskog obraćenika, kako zajedno hodaju jerusalimskom pijacom. Oni su ga kasnije takođe videli samog u dvorištu hrama. Misleći da je Pavle uveo nejevrejina u hram, oni se razljutiše i počeše glasno da uzvikuju: „Upomoć! Upomoć! Ovaj čovek uništava našu religiju, i uči nečiste pagane da neobrezani ulaze u Božije prisustvo, bez hodočašća do hrama, i bez pridržavanja zakona. On se protivi Bogu. Uklonite istog trena ovog obmanjivača od sebe, i odmah ga uništite.”

Opšti haos se proširio kroz čitavo mnoštvo. Ko god oskrnavi hram i uprlja sveto mesto navlači Božiji gnev na čitav grad, i postaje najveći neprijatelj naroda. Skrnavljenje svetog mesta je uzdrmalo ovaj grad do temelja. Ljudi su počeli da se okupljaju na ulicama i po kućama. Uhvatili su Pavla, i besno ga odvukli iz hrama. U skladu sa svojim religioznim običajima, oni njegovu krv nisu prolili unutar svetog mesta. Kada je bučna rulja izašla ispred hrama, stražari su zatvorili vrata kako bi očuvali njegovu svetost i mir.

Izvan hrama, međutim, svetina je počela nasilno da bije Pavla. Oni su ga i rukama i nogama udarali i šutirali, pokušavajući da ga ubiju. Moguće je da je Pavle počeo da razmišlja o Stefanu, koji je bio pogubljen četvrt veka ranije, kada je ovaj prvi hrišćanski mučenik izdahnuo pod kišom kamenja. Tada je Pavle još bio mlad, i u potpunosti se slagao sa tim nasilnim činom. Sada, on je bio suočen sa istom vrstom mučenja, a Hristove reči su ponovo postale stvarne po pitanju Jerusalima i njegove nepravde: „Jerusalime, Jerusalime, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani!“

Na žalost, nijedan od deset hiljada i mnoštva vernika jevrejskog porekla, o kojima je Jakov pričao Pavlu, se nije pojavio da mu pomogne u njegovoj potrebi. Verovatno bi nekima od njih bilo drago da vide kako se okončava život ovog svadljivog čoveka. Međutim, Isus je imao drugačiji plan sa svojim služiteljem, čije vreme još uvek nije došlo. Bog nije poslao anđela, u sjaju svoje slave, da pomogne, nego je upotrebio rimskog zapovednika, koji je imao 1000 vojnika pod svojom upravom. Ovaj zapovednik se sjurio dole, sa određenim brojem svojih vojnika i kapetana, na mesto gde je došlo do meteža. Čitav grad je bio u zbrci zbog ovog uznemiravajućeg događaja. Njegova prva pomisao je bila da uguši i slomi pobunu. Kada su vatreni, zli Judeji videli zapovednika sa svojim vojnicima, oni se uplašiše i prestaše da biju Pavla, što je zapovedniku pružilo priliku da ga uhapsi. On je zapovedio da ga vežu kao zločinca, kako bi ga spasio od nasilne rulje. Zapovednik je neke u toj gužvi pitao za razlog ovog meteža, ali zbog buke i vike nije bio u mogućnosti da sazna šta se dogodilo. Kada je naredio svojim ljudima da odvedu zatvorenika u kasarnu, ljutiti Judeji su zaurlali od besa, jer on ga je izbavljao iz njihovih ruku. Kada je Pavle došao do stepenica koje su vodile ka zamku, vojnici su bili primorani da ga podignu na svojim rukama i ponesu, kako bi ga zaštitili da ga rulja ne ubije. Moguće je da on nije mogao ni da stoji na svojim nogama kada se našao na stepeništu, zbog rana koje je zadobio. Svetina je urlala, baš kao što su urlali i protiv Hrista: Uhvatite ga! Pogubite ga! Odmah ga ubijte!“

Na kapiji tvrđave Antonia, koja je gledala na hram, Pavle je, sa velikom krotkošću i poštovanjem, zamolio zapovednika, na tečnom grčkom jeziku, da ga sasluša. On je pre svega razjasnio da on nije lažni egipatski prorok, koji je zavarao četiri hiljade ljudi i poveo ih preko Maslinske gore u pustinju da se sretnu sa Hristom koji dolazi, kako bi upotrebio ovu vojsku da oslobodi zemlju od rimskog jarma. Pavle nije bio ni sličan tome, jer je bio učtiv čovek, a ne buntovnik. On je poticao iz jednog cenjenog rimskog grada. U svom odgovoru on je dokazao svoju staloženost, iako je bio na rubu smrti i još uvek krvavih rana.

Zapovednik je uslišio njegovu molbu i dao mu dozvolu da govori. Svojim obraćanjem ovom mnoštvu, on se nadao da će moći da dokuči razlog neprijateljstva ove pobesnele rulje prema njemu. Pavle je stajao, možda uz nečiju pomoć, na vrhu stepeništa, kao da se nalazio za propovedaonicom. Mahnuo je rukom prema ovoj gomili naroda, a zatim počeo da se obraća svojim zemljacima. On nikada ne bi imao ovako povoljnu priliku da se obrati mnoštvu jevreja, da nije bio optužen za skrnavljenje hrama. Isus je upotrebio patnje svog služitelja kako bi podelio sa ovim mnoštvom ljudi jednu propoved koja je pozivala na veliko pokajanje među jevrejskim narodom. Nastupila je turobna tišina među nezadovoljnim slušaocima, koji su pažljivo slušali šta je ovaj prevarant želeo da im kaže. Oni su pažljivo slušali, i razumeli su svaku reč koja je dolazila sa Pavlovih usana.

MOLITVA: O Gospode Isuse Hriste, ti si propatio za nas, a tvoji apostoli su doživeli bol, patnju i sramotu radi tvog imena. Nauči nas kako da živimo u tvom prisustvu, i pomozi nam da budemo verni tvom imenu. Neka tvoja volja bude učinjena u našim životima, kako bi još mnogi čuli tvoje Evanđelje.

PITANJE 106: Zbog čega su jevreji želeli da ubiju Pavla?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:50 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)