Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 087 (Paul at Athens)
This page in: -- Albanian? -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
C - Drugo minisionarsko putovanje (Dela 15:36 - 18:22)

7. Pavle u Atini (Dela 17:16-34)


DELA 17:30-34
30 "Ne uzimajući u obzir vremena neznanja, Bog sada zapoveda svim ljudima na svakom mestu da se pokaju, 31 pošto je odredio dan kada će pravedno suditi svetu preko čoveka koga je odredio i o kome je svima pružio dokaze vaskrsnuvši ga iz mrtvih." 32 Kad su čuli da pominje vaskrsenje iz mrtvih, jedni počeše da se rugaju, a drugi rekoše: "O tome ćemo te drugi put slušati." 33 Tako Pavle ode od njih. 34 Ipak, neki ljudi mu se pridružiše i poverovaše. Među njima su bili Dionisije Areopagita, žena po imenu Damara, i još neki s njima.

Pavle je filozofima pokazao veličinu Boga, Stvoritelja, i objasnio im je značenje čoveka, koji kao njegov potomak, odražava božansko obličje. Onome ko uništava to obličje u sebi, biće suđeno. Bog je odredio dan kada će svima suditi. Svaka savest, svako shvatanje istine i sve religije ovoga sveta uče da će Bog jednog dana suditi svakoj osobi. Pravedan sud Božiji je neizbežan, a merna vrednost u tom božanskom sudu će biti sâm Bog, koji je u svojoj svetosti rekao: "Budite sveti, jer sam ja svet." Ovaj sud je predstavljao četvrtu glavnu misao koju je Pavle predstavio svojim slušaocima.

U svetlu istine ovog predstojećeg suda, Pavle je pozvao sve ljude da se okrenu, obrate, i obnove svoje umove. Mi ne živimo zato da bismo stremili idealističkim ciljevima, niti da bismo učestvovali u sujeverjima vezanim za bogove i duhove. Svi mi hitamo ka Danu suda, kraju čovečanstva. Suština života se ne nalazi u snovima, ateističkim razmišljanjima, niti u uživanju u umetnosti, nego u pripremljenosti za sudnji dan. Bog čoveku nije ostavio da bira da li će biti spreman za Dan suda ili ne. Umesto toga, On zapoveda svim ljudima gde god se oni nalazili, na svim kontinentima, da se okrenu k njemu, da ostave za sobom bezumlje njihove ateističke filozofije, i da se ne izgrađuju na bogovima svojih mrtvih tehnoloških nauka. Jedno Bog je istinit. Nema religije bez Sudnjeg dana. Na taj način vidimo da je pokajanje bila peta tema o kojoj je Pavle govorio u svom izlaganju Atinjanima.

Nakon ovog dugačkog, dubokog uvoda, Pavle je započeo drugi deo svoje propovedi, govoreći o tome da će Bog sprovesti svoj sud posredstvom jednog čoveka, Isusa Hrista, koji je svet i besprekoran, nad kojim smrt nema nikakvu moć. Ovaj Čovek, Isus, je jedini koga je Bog podigao iz mrtvih. On je živ, i pobedio je greh, smrt i sva iskušenja. On je iskusio sve nevolje i đavolske insinuacije i nadvladao ih je sve. Stoga, On ima i pravo i vlast da sudi svim ljudima. Data mu je sva vlast na nebu i na zemlji. Predstavljajući Hrista kao Sudiju ljudima, bio je šesti deo Pavlove propovedi na brdu Areopagu.

Hristov plan nije da uništi ili satre sve grešnike, nego da uspostavi carstvo mira, i da pruži spasenje svim ljudima. Pristup Božijim prostranstvima ne dolazi kroz uzdanje u filozofske ideje, već kroz veru i potpunu potčinjenost jedne osobe Bogu. Hrist nam pomaže da dođemo do te vere, i daje nam novi savez. Mi, zbog toga, imamo mogućnost da izbegnemo predstojeći sud. Hrist nije tražio od nas da se pokajemo sami od sebe, niti da se obratimo u sili svojih umova. On nam pomaže po pitanju pokajanja, obraćenja i vere, što podrazumeva ne samo verovanje, nego i ličan odnos sa živim Hristom. Sveti Duh nam daje silu koja nas učvršćuje u veri i čistom ponašanju. Vera u Hrista obnavlja našeg unutrašnjeg čoveka. Zbog toga ne možemo da verujemo u bogove, duhove i filozofije, a da istovremeno sledimoo Hrista. Naša potpuna pokornost našem Spasitelju nas menja u njegovo obličje. Da li ste zapazili koja je sedma tačka Pavlove propovedi? Ona govori o tome da nam Hrist, a ne filozofija, pruža veru kao put ka večnom spasenju.

Najvažnija stvar u životu Hrista, o kojoj moramo razmišljati, jeste njegovo veličanstveno vaskrsenje, u kome su se iskristalisale Božija sila, svetost i mudrost. On je u potpunosti porazio smrt. Sva tuga i suze su poražene njegovim vaskrsenjem. Cilj ljudske istorije nije pesimizam, po pitanju predstojećeg suda, niti gledanje na život kao nešto beznačajno. Mi ne smemo pratiti asketski stoicizam, već moramo stremiti večnom životu, koji zrači čistotom, slavom i radošću ka horizontu naše budućnosti. U osmoj i glavnoj tački Pavlove poruke, on poziva filozofe da poveruju u živog Hrista, Davaoca života. U njemu se nalazi večni život kroz silu njegovog vaskrsenja. Sa ovim konačnim principom, on je svojim slušaocima izneo pogled na istorijski napredak, zajedno sa osnovnim razumevanjem koje bi im pomoglo da prihvate hrišćanski život.

Pavlova poruka vaskrsenja je navela mislioce da počnu da se ismevaju, zbog toga što ljudska filozofija može da se završi samo smrću, a svako ljudsko shvatanje se završava pred vratima koja vode u večnost. Istinski mislilac priznaje da on može da razmišlja samo u okviru granica onoga što je razumno i moguće. Hristovo vaskrsenje je nemoguće, neverovatno ljudskom shvatanju. Atinjani su se sablaznili pred Hristovom otvorenom grobnicom. Njihove filozofije su kružile oko mašte i ograničenja uma. Njihovo shvatanje je bilo pomućeno sumnjom po pitanju toga šta se nalazilo nakon smrti, uhvaćeno u zamku apsolutne nevere. Pavle je iskreno izneo u svojim poslanicama da niko ne može da prepozna Hristovo božanstvo bez Svetog Duha. Zbog toga, onaj ko se čvrsto drži svog duha, nije spreman za to da Božiji duh prebiva u njemu.

To je bio težak udarac za Pavla kada odabrani filozofi u Atini zajedno sa svojim sledbenicima širom sveta počeli javno da ga ismevaju. Oni su mu okrenuli leđa, podsmevajući mu se rečima: "O tome ćemo te drugi put slušati." Zapravo, oni više nikada nisu čuli Božiju reč, zbog toga što je Pavle tiho i ojađeno napustio njihov grad. Ponos filozofa je u njima stvorio predrasudu protiv Hristovog spasenja. U prvoj poslanici Korinćanima (1: 12- 2: 15) Pavle nam, sa jednom odlučnom oštrinom, pojašnjava razliku između filozofije i vere. Nećete moći da shvatite Pavlovo iskustvo u Atini ukoliko ne budete duboko shvatili gore pomenuti odlomak iz prve poslanice Korinćanima.

Svedočanstvo o jedinstvu Božijem, silnom Stvoritelju, poziv na pokajanje pre nego što nastupi Božiji sud, kao i poziv da poveruju u vaskrslog Hrista, ipak nije ostao bez ikakvog ploda. Neki su se pridružili Pavlu priznavši svoju veru u Hrista. Njihovi umovi su bili obnovljeni u njemu i oni su primili večni život. Jedan vernik je bio i sâm član Areopaga, a drugi je bila ugledna žena. Međutim, sve u svemu, samo nekolicina ljudi se obratila u Atini. Tako je u Atini, usred ponosa slepih filozofa, bila osnovana jedna mala, skromna crkva. Ona je živela od punine života u Hristu, Onoga koji je vaskrsao iz mrtvih.

MOLITVA: O sveti Bože, mi te slavimo, zbog toga što tvoje carstvo ne počiva na držanju zakona, niti na razumevanju različitih fiozofija, nego na veri u tvoga Sina Isusa Hrista, koji nas je izbavio od straha zbog suda, i ispunio nas radošću večnog života.'

PITANJE 87: Koji je jedini način da se izbegne Božiji sud Poslednjeg dana?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:37 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)