Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 063 (Separation of Barnabas and Saul)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 2 - Izveštaji o propovedanju među nejevrejima i osnivanje crkava od Antiohije do Rima - Kroz službu apostola Pavla, poslatog od Svetog Duha (Dela 13 - 28)
A - Prvo misijsko putovanje (Dela 13:1 - 14:28)

1. Odvajanje Varnave i Savla radi dela (Dela 13:1-3)


DELA 13:1-3
1 U antiohijskoj crkvi su proroci i učitelji bili Varnava, Simeon zvani Niger, Lukije Kirinac, Manain, koji je odrastao sa tetrarhom Irodom, i Savle. 2 Dok su jednom slavili Gospoda i postili, Sveti Duh reče: "Odvojte mi Varnavu i Savla za delo za koje sam ih pozvao." 3 Oni onda, pošto su postili i pomolili se, položiše na njih ruke i otpustiše ih.

Antiohija je u to vreme bila najpoznatiji glavni grad Orijenta. Nosila je naziv "Rim Orijenta". U ovom glavnom centru trgovine i svetske saobraćajne mreže, osnovana je prva crkva. Ona je bila jako dobro utvrđena u krepkosti i zrelosti. Većina njenih članova su bili nepismeni ljudi koji su verovali u Hrista, ne zbog dela koja su apostoli činili, već zbog svedočanstva običnih vernika.

Matična crkva u Jerusalimu je poslala Varnavu, kao očinskog prijatelja i posetioca, kako bi osnažio nove vernike. Ovaj poslanik je uzeo Savla, veoma aktivnog teologa, za svog saradnika. Oni su zajedno služili čitavih godinu dana u antiohijskoj crkvi. Ova crkva je rasla i brojčano i u sili, tako da je postala drugi centar hrišćanstva, pored Jerusalima. Ona je predstavljala početak propovedanje nejevrejima.

Darovi Duha su mogli da se vide u ovoj crkvi u izobilju kroz dosta proroštava i učenja. Proroci u Novom zavetu nisu bili izdvojeni od naroda, nego su živeli unutar crkve, kao i svi ostali vernici. Ipak, oni su bili sposobni da prepoznaju Božiju volju pre ostalih. Oni su bili u mogućnosti da shvate određene tajne, da predvide tok budućnosti, i bili su hitri u tome da se pokore vođstvu Svetog Duha. Zbog toga Pavle, od tada, upozorava vernike u svojim poslanicama i ohrabruje ih da ne preziru dar proroštva. To je bilo neophodno za formiranje crkve, isto kao što je kvasac neophodan za testo.

Ovi učitelji su duboko prodirali u puninu reči Božije. Oni su poučavali članove crkve, na jedan metodičan i učestao način, o značenju Zakona, Isusovim rečima, i apostolskim doktrinama. Učitelji su usmeravali svoje učenje uglavnom ka volji i pamćenju svojih slušaoca, dok su proroci pre svega ciljali ka srcima slušaoca, ka njihovim umovima i osećanjima. Bog želi da imate potpuno telo, dušu i duh koje će vas navesti da slavite, propovedate i posedujete uravnoteženu veru.

Svi raznovrsni darovi u crkvi us bili utvrđeni pod barjakom ljubavi, koja je spona savršenstva. Nije postojao nikakav biskup ili glavni vođa među članovima. Oni su složno razgovarali o svim stvarima unutar kruga braće i starešina. Varnava, staložen, zreo Kipranin, nije bio nadglednik crkve, iako je bio poslat da vidi kako stvari stoje u toj crkvi. On je sebe ponizio, nepokolebljivo se pridružio braći, i vodio ih je ka saradnji i bratskom partnerstvu. Kirinska i Kiparska braća su najverovatnije bili osnivači crkve u Antiohiji (11: 20). Među njima se nalazio Manain, pobratima Iroda, koji je odrubio glavu Jovanu Krstitelju. Oba deteta su rasla na istom mleku, ali nisu primili istog duha. Kralj je postao preljubnik, koji se plašio duhova mrtvih, dok se Manain ponizio, postavši primerom vernicima u punini Svetog Duha.

Nalazimo i Savlovo ime na kraju spiska služitelja i glavnih članova crkve u Antiohiji, jer on je bio najmlađi i poslednji koji im se pridružio. On je u Antiohiji ponovo postao učenik, uprkos njegovom posebnom znanju jevrejskih, Starozavetnih zakonskih običaja. I on je, takođe, doživeo ljubav koja je vladala u ovoj zajednici hrišćana.

Ova braća u veri su zajedno služili Gospodu, isto kao što su sveštenici u Starom zavetu zajedno proslavljali Boga prinoseći mu žrtve. Svi su oni želeli da prizovu Božije blagoslove na njihov narod. Zbog toga je ovih pet vodećih članova iz Antiohije zatražilo od Gospoda Hrista da realizuje plod njegove žrtve na krstu u njihovoj crkvi i u ljudima oko njih. Ovi sveti su postili, ali ne zato da bi bili opravdani. Oni su već jednom zauvek bili posvećeni krvlju Hristovom. Njihov post se odnosio na službu molitve. Oni su zaboravili na hranu i piće, jer njihove zajedničke molitve za spasenje nejevreja su im bile mnogo važnije od bilo kakvih poslastica. Njihove molitve su odražavale njihovu čežnju za time da vide kako se Hristovo spasenje objavljuje u njihovoj okolini.

Gospod je uslišio njihove molitve, otvoreno govoreći svojim Duhom kroz usta crkvenih proroka. Kada su primili ovo otkrivenje, niko od njih nije bio srušen niti se valjao po zemlji. Oni su svi zajedno čuli volju i plan Božiji. Sveti Duh je govorio vernicima prilikom ovog otkrivenja koristeći zamenicu prvog lica jednine, "ja", kao odvojena osoba. On im je istog časa dao zapovesti, pružio im je vođstvo, ljubav i utehu. On se kreće veoma brzo, kadgod i gdegod On to poželi, po njegovoj dobroj volji. Ovaj blaženi Duh je istovremeno i jedna od Osoba svetog Trojstva: Bog od Boga, Svetlost od Svetlosti, istinski Bog od istinitog Boga, jedno sa Ocem, pun ljubavi, svetosti i slave. Ovaj neporočan Duh je zapravo sam Bog, kao što je Hrist i rekao: "Bog je Duh." Svi koji mu se klanjaju u duhu i istini, koji ga bez prekida slave i vole, upoznati su sa ovom tajnom.

Sveti Duh Božiji je zapovedio ljudima koji su vodili ovu crkvu da odvoje za njega Varnavu i Savla kako bi obavili delo sa kojim do tada nisu bili upoznati. Sveti Duh ih je lično pozvao, osnažio ih je njegovom silom, poslao ih je da propovedaju, radio je u njima i čuvao ih.

Ovaj poziv i poslanje izabranika označavao je jedinstven i potpun odabir i obavezu. Sveti Duh ih nije pre vremena obavestio o tome šta je želeo da učini kroz Varnavu i Savla. Onima koji su bili u vođstvu crkve istakao je da sveto Trojstvo planira novo delo, delo kakvo niko od njih još uvek ne može ni da zamisli. Mi u pokornosti priznajemo, o sveti Bože, da su tvoji putevi sveti i da tvoji sveci idu iz slave u slavu, iz nevolje u nevolju, i iz ploda u plod. Ti si početak i kraj u njihovim životima. Njihovo delo pripada samo tebi; niko od tvojih slugu se ne ističe sam po sebi i ne pripada mu nikakva sujetna slava.

Sveti Duh nije odjednom odlučio da spoji dvojicu ljudi u zajedničku službu. Ne, on ih je međusobno upoznao prilično dosta vremena pre nego što ih je odvojio za službu. Njihovo uzajamno poverenje je bilo učvršćeno kroz razna zajednička iskustva. Sveti Duh nije odvojeno poslao Varnavu, niti je Savla poslao samog, nego ih je zajedno udružio. Hrist je prethodno poslao svoje učenike u parovima, kako bi svaki mogao da uteši onog drugog, i kako bi jedan mogao da se moli dok onaj drugi govori. Odgovornost nije bila preuzimana u smislu individualističke vladavine u kojoj svako traži svoje i upravlja onim drugim. Obojica su nosili podjednaku odgovornost, i svaki je smatrao onog drugog boljim od sebe.

Pre nekoliko godina, Savle je čuo od Ananija da će Gospod Slave da ga pošalje kraljevima i vladarima, i da će im on svedočiti o Isusovom imenu. On je shvatio da ga očekuju velike nevolje i progonstva, ali isto tako i pobeda i izuzetan duhovni plod. Savle je bio svestan toga da on, sam po sebi, nije bio sposoban da ostvari ovu jedinstvenu službu. Zbog toga je on tiho čekao nekoliko godina u Tarsu, sve dok ga Varnava nije pozvao da poučava i upućuje ljude iz antiohijske crkve. Tamo ga je Sveti Duh pročistio, oblikovao, i naoštrio ga poput nekog božanskog mača. Savle je razumeo da krajnji cilj propovedanja nije bio da se svi pojedinci obrate, već da osnuje žive crkve u kojima su sveti mogli da se okupljaju, uče i obrazuju u veri.

Kada su članovi crkve u Antiohiji iznenada čuli kako ih Hristov Duh poziva da odvoje dvojicu vođa za službu, najstarijeg i najmlađeg, oni nisu ispoljili duboko žaljenje zbog njihovog odlaska. Umesto toga, oni su se sastali, molili i postili zajedno. Svi su oni osećali kako Gospod sada započinje jedno veliko, tajnovito i jedinstveno delo.

Dvojica ljudi koji su bili odabrani i poslati, ponizno su se pognuli dok su ruke ostalih članova crkve bile položene na njih. Gotovo da je izgledalo kao da im nedostaje mudrosti, sile i razumevanja o punini Svetog Duha i njegovoj prisutnosti u njima, zajedno sa svim njegovim darovima. Gospod je potvrdio ovu poniznost tako što je blagoslovio i vodio službu onih koje je pozvao u doživotnu službu propovedanja evanđelja. Još od tih vremena, misionari napuštaju svoje zemlje i rođake kako bi išli i širili Božije carstvo. Oni su sledili vođstvo Duha Hristovog. Uprkos njihovim jednostavnim životima, oni su osnaženi silom koja dolazi sa neba.

MOLITVA: O živi Gospode, mi ne zaslužujemo tvoje milosrđe, ali od kada si prolio svoju krv na krstu kako bi nas očistio, mi posvećujemo svoju decu i sebe tvojoj večnoj službi. Mi ne možemo da ti služimo svojim umovima i svojom snagom, već samo ako nas ispuniš Duhom tvoje ljubavi, ponizno radeći onako kako nas tvoje zapovesti uče, na spasenje čitavog sveta. Zaštiti nas od improvizovanih koraka i otvori naše oči kako bismo mogli da vidimo ljude koji su gladni tvog spasenja.

PITANJE 63: Ko je Sveti Duh? Na koji način je On usmerio molitve u Antiohiji?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 09:26 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)