Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- Acts - 025 (Church Members having all Things in Common)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Azeri -- Bulgarian -- Cebuano -- Chinese -- English -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Igbo -- Indonesian -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Turkish -- Urdu? -- Uzbek -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

DELA - U Hristovoj pobedničkoj povorci
Proučavanje knjige Dela Hristovih apostola
DEO 1 - Osnivanje crkve Isusa Hrista u Jerusalimu, Judeji, Samariji i Siriji - Pod pokroviteljstvom apostola Petra, vođeni Svetim duhom (Dela 1 - 12)
A - Rast i razvoj prve crkve u Jerusalimu (Dela 1 - 7)

13. Članovima crkve je sve bilo zajedničko (Dela 4:32-37)


DELA 4:32-37
32 A svi koji su poverovali, bili su jedno srcem i dušom. Niko nije govorio da je nešto od njegove imovine samo njegovo, nego im je sve bilo zajedničko. 33 Apostoli su sa velikom silom svedočili o vaskrsenju Gospoda Isusa, i velika milost bila je na svima njima. 34 Niko od njih nije oskudevao, jer svi koji su posedovali zemlju ili kuće, prodavali su ih i donosili novac od prodaje 35 pa ga stavljali apostolima pred noge. 36 I Josif, levit, rodom Kipranin, koga su apostoli prozvali Varnava – što znači „sin utehe“ – 37 prodade njivu koju je imao, a novac donese i stavi ga apostolima pred noge.

Nakon Petrove propovedi na dan Pedesetnice, evanđelista Luka nam pomaže da izbliza vidimo na koji način su prvoj crkvi sve stvari bile zajedničke. Dakle, nakon isceljenja hromog čoveka i svedočenja apostola pred njihovim vladarima, on nam iznosi povoljno stanje crkvenog unutrašnjeg načina života. Ne samo da su apostoli bili ispunjeni Hristovom ljubavlju, nego su i svi vernici bili udruženi zajedno u jednom vidljivom i stvarnom jedinstvu. Dok razmišljamo o ovom jedinstvu, nekoliko stvari nam postaje jasno.

Tajna prve crkve leži u činjenici da je njena ljubav bila iskrena, a ne samo neko prolazno osećanje. To je bio plod Svetog duha. Njihova vera u Hrista ih je ujedinila u zajedničkoj nameri, a njihova molitva kao jedne zajednice, zbližavala ih je sve više i više njihovom Gospodu, središtu crkve. Kroz molitvu oni su postajali jednodušni i jednomišljeni. Svako je osećao potrebu onog drugog, i zajedno su nosili i nevolje i radosti. To je bilo kao da je srce jednog člana kucalo u grudima drugog, a duša jednog člana prebivala u telu drugog. Svako od njih je imao svoju ličnost, ali se takođe svako od njih odricao sebe. Na takav način, svaki član crkve je sticao jednu novu, sveobuhvatnu i zajedničku dušu, koja je postala duša lokalne crkve.

Bratstvo u Hrišćanstvu je velika tajna. Ono se ne završava na imovini i rashodima, već se realizuje na praktičan način u mnogim situacijama. Niko ne čeka na pomoć drugoga, zato što je svako brz na pružanju podrške bratu u potrebi. Davanje je predstavljalo zadovoljstvo, a ljubav prema novcu su smatrali sramotom. Niko nije radio samo za sebe, nego je svojim darovima, novcem i imovinom, služio drugima. Gospod je izbavio vernike od škrtosti, zavisti, ljubavi prema novcu, i oslanjanja na ličnu imovinu. Evanđelista Luka nas je obavestio u svom evanđelju, više od svih ostalih evanđelista, kako je Isus upozoravao na opasnost od ljubavi prema novcu. On je s radošću svedočio o tome kako ni ljubav prema novcu niti stav sebičnog posedovanja nije preovladavao prvom crkvom. Sve stvari su bile zajedničke među braćom.

Svi su oni očekivali Hristov skori dolazak, tako da su posvećivali sebe kako bi ga dočekali. U njihovom velikom iščekivanju, apostoli su svedočili u sili i s velikom radošću da je Isus živ, prisutan i da ostvaruje njegovo spasenje. Njihova vera u živog Hrista je bila njihova sila, zato što su verom, zajedno sa njim, vaskrsli iz mrtvih. Oni su svedočili o Božijem životu koji se nastanio u njima. Oni nisu propovedali neku praznu doktrinu, već jednu veliku i aktivnu silu.

Njihov Gospod je potvrdio njihovo svedočanstvo, a njegovu milost izlio je u izobilju na one koji priznaju njegovo ime. Njegova sila je delovala, ispoljavajući se kroz njihove sposobnosti i darove. Duh požrtvovanosti i ljubavi je ispunjavao one koji su bili otvoreni prema njemu. Luka je dvaputa pomenuo reč „velika“ dok je opisivao silu i milost koja je prebivala u vernicima. Ne čitamo tako često o ovoj reči u evanđelju, osim tamo gde vidimo puninu i prelivanje Gospodnjih darova. Odatle prepoznajemo u čemu je tajna delotvornog svedočenja apostola, i harmonije koja je bila prisutna u crkvenom životu.

U ovom dragovoljnom, duhovnom socijalizmu više nije bilo ni jedne osobe koja je bila u potrebi, siromašna, u oskudici, uznemirena, prezrena ili nepodobna. Svi su oni primali radosnu, brzu pomoć, propraćenu molitvama i silom živog Boga. Patnje i nevolje su u crkvi bile savladavane silom molitve. Razilaženja u mišljenju su se rešavala zahvaljivanjem i slavljenjem. Nebeska taktičnost je prebivala na zemlji kroz Svetog duha. Apostoli nisu osnovali dobrotvornu ustanovu za hiljade ljudi koji su u njihovom narodu bili u potrebi, već su ograničili svoje milosrđe na članove crkve. Oni su osećali da su članovi jedne porodice, i zbog toga, nisu dozvoljavali nikakvoj nevolji da se pojavi među njima.

Ova braća u Hristu su znala da je njihov dom na nebu. Ono što su posedovali oni nisu smatrali svojim, zato što su se dragovoljno odrekli svega radi Boga. Oni su znali da je Bog, Stvoritelj, onaj koji sve poseduje. Sveti duh, a ne novac, je vladao crkvom. Po ovom principu, vidimo da su vernici Jevrejskog porekla u velikoj meri bili oslobođeni od ljubavi prema Mamonu, što je bilo u skladu sa Hristovom izjavom: „Niko ne može da služi dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrzeti, a drugoga voleti; ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Bogu i Mamonu.“ (Mt. 6:24)

Crkva nije uzaludno trošila novac koji joj je bio dat. Novac koji bi primili od prodaje nečije imovine bio je stavljan apostolima na raspolaganje. Oni su se odrekli svega radi Isusa, i čvrsto su ga sledili u svom siromaštvu. Članovi crkve su bili sigurni da niko od apostola ne bi iskoristio ni najmanju svotu novca u ličnu korist. Štaviše, Sveti duh nije dozvoljavao ni trunku nepravde među njima. On ih je sve zajedno vodio u slavi.

Broj članova crkve se u tom periodu znatno povećao. Postalo je neophodno da apostoli sednu na neko uzvišenije mesto kako bi mogli da se obrate slušaocima ili da vide jedni druge. Nakon poučavanja i propovedanja, prilozi bi bili stavljeni na zemlju pred noge apostola. Prilozi su se davali sa zahvalnošću Bogu zbog njegovih darova namenjenih svima. Dragi verniče, koliko ti zahvaljuješ Bogu?

Apostoli nisu gomilali novac, kako bi obezbedili crkvu za budućnost. Oni bi odmah razdelili te donacije. Taj fond bi se istovremeno i prelivao i praznio, baš kao što je Petar i rekao: „Nemamo ni srebra ni zlata.“ Na takav način, oni su neprekidno davali onima koji su u potrebi, imajući na umu da Gospod nije stavio taj novac u njihove ruke samo da bi se tamo gomilao, nego da bi se odmah pružila pomoć onima koji su u potrebi.

Luka nam govori nešto od posebnog značaja kada govori o Varnavi, čije ime se više puta pominje u knjizi Dela apostolskih (9: 27; 11: 22- 30; 13: 1- 2; 14: 12- 28; 15: 2). On je bio “sin utehe”, što je zapravo prvobitno značenje reči “sin ohrabrenja”. On je bio ispunjen božanskim Tešiteljem i Pomoćnikom, Svetim duhom. Zbog tog dara, on je mogao strpljivo da ohrabruje ljude da služe Gospodu. Ovaj sin utehe je bio Levit sa ostrva Kipar. On ili njegov otac su kupili neku skupu njivu u Jerusalimu kao imovinu za sahranu, iščekujući dolazak obećanog Hrista. Oni su želeli da se sretnu sa njim istog trena, kao što su, u njihovoj ekstremnoj pobožnosti, to želeli i neki drugi nehrišćanski Jevreji. Varnava je poznavao pravog Hrista, i imao je njegovog Svetog duha u sebi kao jemca slave koja dolazi. On se oslobodio Jevrejskih običaja, tako da je prodao ovu skupu njivu. Ova prodaja se svela na odbacivanje preostalih Jevrejskih ostataka, i bila je svedočanstvo iščekivanja skorog dolaska Isusa Hrista. Ovaj stranac nije sačuvao ni jedan deo svoje novčane investicije u Svetom gradu, kao životno osiguranje njegovog kratkog boravka na zemlji. On je doneo sav novac od prodaje njegove njive i položio ga je, tiho i ponizno, na zemlju pred noge apostola.

MOLITVA: Oh Gospode, tvoja ljubav je šira od nebesa, a tvoja istina menja sebična srca. Primi moj novac, i osnaži moju veru u tvoj skori dolazak, kako bih mogao da pomognem bilo kome ko se nađe u nevolji, tako da niko u tvojoj crkvi ne bude u potrebi.

PITANJE 25: Koju od karakteristika ranog hrišćanskog zajedništva smatrate kao najvažnijom koju treba da sprovedete u svom životu?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on September 28, 2012, at 08:57 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)