Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 115 (Mary Magdalene at the graveside; Peter and John race to the tomb)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 4 - Svetlost pobeđuje tamu (Jovan 18:1 – 21:25)
B - Vaskrsenje i hritovo pojavljivanje (Jovan 20:1 - 21:25)
1. Događaji u zoru na dan Pashe (Uskrs) (Jovan 20:1-10)

a) Marija Magdalena kraj grobnice (Jovan 20:1-2)


JOVAN 20:1-2
1 Rano ujutro prvog dana sedmice, dok je još bio mrak, Marija Magdalena dođe na grob i vide da je kamen podignut sa groba, 2 pa trčeći ode Simonu Petru i onom drugom učeniku, koga je Isus voleo, i reče im, "Odneli su Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga stavili!"

Učenici i žene koje su sledile Isusa bili su očajni zbog događaja koji su se odigrali u Petak. Iz daljine, žene su posmatrale kako Isusa stavljaju u grobnicu. I žene i učenici su užurbano otišli kućama, kako ih niko ne bi okrivio za kršenje Sabata, koji je počinjao u petak u sumrak oko šest sati.

Tog velikog Sabata koji se poklopio sa praznikom Pashe, niko se nije usuđivao da ode do grobnice. Dok se mnoštvo naroda radovalo pri pomisli da se Bog na simboličan način izmirio sa narodom kroz klanje jaganjaca, hrišćani su bili okupljeni u strahu i suzama. Njihove nade su bile sahranjene zajedno sa sahranom njihovog Gospoda.

U Sabatnje veče, žene nisu izlazile izvan gradskih zidina, niti su kupovale začine ili neke druge namirnice za pomazanje tela. One su željno iščekivale zoru u nedelju. Evanđelista naglašava Magdaleninu posetu grobnici, međutim postoji nagoveštaj i drugih ženskih pratilja s obzirom da Marija Magdalena koristi množinu kada govori. Saloma, Jovanova majka i nekolicina drugih su zajedno u suzama otišle u nedelju radi pomazanja.

To je bilo jako rano u zoru kada su se, obuzete tugom, približile grobnici, za koju su pretpostavljale da je zapečaćena. Njihove nade su bile uništene, zamagljene očajanjem. Svetlost vaskrse-nja još uvek nije zasijala nad njima, i večni život još uvek se nije podigao iznad njihovih misli.

Kada su stigle, bile su zaprepašćene videvši ogroman kamen, pitajući se kako će ga pomeriti sa ulaza u grobnicu.

Otvorena grobnica je bilo prvo čudo tog dana, svedočanstvo našim brigama i neveri da Hrist može da ukloni svaki kamen koji opterećuje naša srca. Onaj koji veruje, pronalazi pomoć u Bogu; vera vidi predivnu budućnost.

Jovan nam ne govori ništa o pojavljivanju anđela. Najverovatnije je Marija Magdalena pretekla svoje prijateljice i zavirila u grobnicu. Tamo nije videla nikakvo telo. Prestravljena, ona je otrčala učenicima. Ona je bila ubeđena da starešina apostolske grupe mora da sazna za ovo čudo zajedno sa ostalim apostolima. Kada je Marija Magdalena stigla do Petra i ostalih učenika, ona je povikala, "Isusovo telo je izgubljeno." Ovo je bio dodatni zločin. Ovo pokazuje da su i učenici i ona bili duhovno slepi, zato što su mislili da je neko ukrao telo. Njima nije ni palo na pamet da je Gospod vaskrsao iz mrtvih zato što je On Gospod.


b) Petar i Jovan se trkaju do grobnice (Jovan 20:3-10)


JOVAN 20:3-5
3 Tada Petar i onaj drugi učenik izađoše i krenuše prema grobu. 4 Obojica su trčali zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i prvi stigao do groba. 5 On se saže i u-gleda zavoje koji su onde ležali, ali ne uđe.

Ovo je bila trka ljubavi. Svaki od njih je želeo prvi da bude pokraj Isusa. Petar, koji je bio stariji, borio se za dah iza mladog Jovana, i nije bio u mogućnosti da ga sustigne. Obojica su zaboravili na svoj strah od špijuna i stražara tako da su prošli kroz gradske zidine. Kada je Jovan stigao do grobnice, on nije ušao, on je zastao s dubokim poštovanjem. Gledajući u grobnicu isklesanu u steni, on je kroz tamu video belu grobnu odeću savijenu i ostav-ljenu nalik čauri iz koje je izašla svilenkasta gusenica. Grobna odeća nije pala, već je ostala tamo gde je telo bilo položeno. Ovo je bilo treće čudo povezano sa vaskrsenjem. Hrist nije iscepao odeću sa sebe, već je jednostavno prošao kroz nju. Anđeli nisu pomerili kamen kako bi pomogli Isusu da izađe, već da bi žene i učenici mogli da uđu. Gospod je prošao kroz stenu kada je izlazio napolje.

MOLITVA: Gospode Isuse Hriste, zahvalni smo ti što si ustao iz mrtvih. Ti si nadvladao sva zla, i otvorio si put ka Bogu. Ti si sa nama u dolini smrti i ne ostavljaš nas. Tvoj život je naš; tvoja sila se usavršava u našoj slabosti. Mi se klanjamo pred tobom i volimo te, zato što si podario svim vernicima pobedonosnu nadu.

PITANJE:

  1. Koje su to tri vrste dokaza Hristovog vaskrsenja?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:39 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)