Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 114 (Burial of Jesus)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 4 - Svetlost pobeđuje tamu (Jovan 18:1 – 21:25)
A - Događaji od trenutka hapšenja do sahrane (Jovan 18:1 - 19:42)
4. Krst i Isusova smrt (Jovan 19:16b-42)

f) Isusova sahrana (Jovan 19:38-42)


JOVAN 19:38
38 Posle toga Josif iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik – ali tajni, zbog straha od Judeja – zamoli Pilata da odnese Isusovo telo. Pilat mu dopusti, pa on dođe i odnese telo.

Nisu se svih sedamdeset članova Veća složili oko presude donete protiv Isusa. Iz nedavnih arheoloških pronalazaka zaključujemo da se presuda mogla donositi samo ako bi postojala dva glasa koja bi bila protiv presude. Međutim, ako bi se svi složili oko smrtne presude, to bi označavalo ljudsku predrasudu protiv optuženog, i dokazalo bi da je Veće donelo pogrešnu presudu. Na osnovu toga, suđenje bi se ponovilo i dokazi bi se pažljivije ispitali. Pretpostavljajući da je ovo pravilo važilo i u Isusovo vreme, to bi značilo da su se barem dva člana usprotivila presudi. Jedan je bio Josif iz Arimateje, tajni učenik (Matej 27:57 i Marko 15:43). On nikako nije želeo da izgubi svoje mesto u Veću, niti svoj uticaj na tok događaja u njegovom narodu, zahvaljujući njegovoj zreloj mudrosti. Josif je bio jako ljut na Kajafu zbog njegove nepravde i zbog toga što je uz prevaru vodio sastanke Veća. Josif je odustao od neutralnosti i javno je priznao svoj savez sa Isusom, međutim ovo priznanje je došlo suviše kasno, i njegovo svedočanstvo je bilo zvanično opovrgavanje odluke Veća. Međutim tok događaja je doveo do izricanja presude da razapnu Isusa.

Posle Isusove smrti, Josif je otišao Pilatu (on je imao prava to da učini). Pilat se složio sa njegovim zahtevom, i dao mu je dozvolu da skine Isusovo telo sa krsta radi sahrane.

Na taj način, Pilat se još jedanput osvetio Judejima, koji bi vukli ubijene kriminalce do doline Hinom kako bi ih tamo rastrgli šakali, i kako bi bili okruženi đubretom u plamenu. Bog je zaštitio svoga Sina od takve sramote. On je dovršio svoj poziv božanske žrtve na krstu. Njegov nebeski Otac je vodio Josifa da sahrani Isusa u uglednoj grobnici.

JOVAN 19:39-42
39 A dođe i Nikodim, koji je ono ranije došao k Isus noću, i donese oko sto liltri mešavine smirne i aloje. 40 Tada uzeše Isusovo telo i uviše ga u platnene zavoje s mirisima, kao što Judeji obično sahranjuju. 41 A kod mesta gde je Isus bio raspet nalazio se vrt, i u vrtu nov grob u kome još niko nije bio shranjen. 42 Zbog toga što je bio judejski Dan pripreme i što je grob bio blizu, Isusa položiše u njega.

Odjednom, i Nikodim se našao pored krsta. On je bio drugi član koji je glasao protiv odluke Veća. On je već ranije pokušao da poništi tajnu presudu koju je Veće donelo protiv Isusa, i zahtevao je poštenije zasedanje kako bi se proverile činjenice (7:51). Ovaj Isusov svedok je stigao noseći 32 kilograma dragocenih masti, kao i grobnu odeću kojom će obmotati rastrgnuto telo, i pomoći Josifu da skine leš i sahrani ga nakon što ga pomažu, što je bila procedura namenjena plemstvu. Bilo je neophodno da se proces sahrane ubrza, kako bi se dovršio do šestog časa u petak uveče, što je bilo vreme kada počinje Sabat, i kada je svaki rad bio zabranjen. Imali su samo još malo vremena.

Otac našeg Gospoda Isusa je vodio ovu dvojicu ljudi da ukažu čast njegovom mrtvom Sinu, kako bi se ispunilo obećanje u Isaiji 53:9, da će biti sahranjen sa bogatima i plemenitima u prikladnoj grobnici. Isklesati takve grobove u steni je bila jako skupocena stvar. Tako da nije postojao bolji način da se ukaže čast Isusu od toga da mu Josif ponudi svoju grobnicu koja se nalazila u blizini mesta raspeća, izvan gradskih zidina. Tamo su položili Isusovo telo na kamenu ploču bez sanduka, umotano u grobnu odeću, natopljenu mirisima i parfemom koje je Nikodim doneo.

Isus je zaista umro; njegov zemaljski život se završio dok je još bio mladić od trideset i tri godine. On je bio rođen da bi umro. Nema veće ljubavi nego svoj život položiti za prijatelje.

MOLITVA: Gospode Isuse Hriste, hvala ti što si umro umesto nas. Zajedno sa svim ostalim verenicima, ja te volim, zato što nas je tvoja ljubav spasila od božanskog gneva i učvrstila nas je u jedinstvu Svetog Trojstva. Primi moj život kao zahvalnost tebi kako bih ja veličao tvoj krst.

PITANJE:

  1. Šta možemo naučiti iz Isusove sahrane?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:38 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)