Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 100 (Introduction to the intercessory prayer; Prayer for the Father's glory)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 3 - Svetlost svetli u krugu Apostola (Jovan 11:55 - 17:26)
E - Isusova zastupnička molitva (Jovan 17:1-26)

1. Uvod u zastupničku molitvu


Isus je služio čovečanstvu svojim Evanđeljem i delima; isceljujući hrome, hraneći gladne, otvarajući oči slepima, i vaskrsavajući mrtve. Njegova ljubav je bila otkrivenje Božije slave usred mržnje i smrti.

Na početku njegove službe, mnoštvo naroda se okupljalo oko njega. Kada je Judejsko religiozno Veće (sačinjeno od fanatika i licemera) videlo da su temelji njihove religije i legalizma počeli da podrhtavaju, oni su zapretili Isusu i njegovim sledbenicima proterivanjem i smrću. Ushićenost svetine se smanjivala dok su ga polako napuštali. Posle toga su Hrist i neki od njegovih odanih sledbenika bili progonjeni, ali On je nastavio da voli sve ljude.

Na kraju je propaganda Veća prevarila jednog od dvanaestorice; on se pripremao da izda svog Gospodara, dok je istovremeno Isus pripremao svoje tokom Zavetne večere za njihov poziv apostola. U njegovom oproštajnom govoru on im je objavio svoje jedinstvo sa Ocem, i kako će ih Duh Utešitelj učvrstiti u zajedništvu božanske ljubavi, uprkos predstojećem progonstvu.

Međutim, učenici nisu mogli da shvate namere njihovog Gospoda, zato što Sveti Duh još uvek nije bio izliven u njihove duše. Tako je Isus direktno otišao svome Ocu, i predao je sebe i svoje sledbenike u Očeve ruke u ovoj Prvosvešteničkoj molitvi. On je takođe pomenuo one koji će poverovati u njega kroz svedočenje ovih apostola.

Hristova zastupnička molitva, zabeležena u 17. glavi, pruža nam jedinstveni uvid u način na koji je Sin Božiji razgovarao sa svojim Ocem, i o vrsti ljubavi koja vlada između Osoba Svetog Trojstva. Ovde je istaknut Duh molitve. Ko god bude duboko istražio ovo poglavlje, ulazi u Božiji Hram gde vladaju slavljenje i zastupništvo.


2. Molitva za Očevu slavu (Jovan 17:1-5)


JOVAN 17:1
1 Kad je to izgovorio, Isus podiže pogled ka nebu pa reče: "Oče, došao je čas: proslavi Sina da bi Sin proslavio tebe.

Hrist je objavio svojim učenicima da je On jedno sa Ocem. On je u Ocu, i Otac je u njemu. Ko god je video njega video je i Oca. Međutim, učenici nisu mogli da razumeju ovo upečatljivo otkrivenje. Njihovi umovi su se ustezali dok su pokušavali da shvate prisustvo božanstva u telu. Isus je poverio svoje slabe i neuke učenike svome Ocu na brigu, da ih prosvetli i očuva u zajedništvu božanske i svete ljubavi.

Podižući svoj pogled ka nebu, Isus je možda iznenadio učenike. Kako se On moli Ocu na nebesima, a istovremeno govori da je On u Ocu i Otac u njemu? Ovi nerazumljivi postupci su zbunjivali njihove umove. Mi znamo da su obe ideje ispravne: Savršeno jedinstvo između Oca i Sina, kao i nezavisnost svake od Osoba. Bog je moćniji od naših umova, a Sveti Duh nas uči da obe ove ideje smatramo ispravnima. Zatražite od Boga da vas prosvetli, ako vam ovo saznanje predstavlja poteškoću. Pošto niko ne može u potpunosti da shvati Oca i Sina, osim kroz Duha Svetoga.

U ovoj molitvi Isus je Boga nazvao Ocem. Zato što Bog nije samo sveti Gospod, i strogi Sudija, već njegova milosrdna ljubav prekriva sve njegove ostale odlike. Bog je sam po sebi sveta Ljubav i milosrdna Istina. Ova nova ideja Boga kao Oca punog ljubavi se pojavila kada je Isus bio rođen od Svetog Duha kao Sin Božiji. On je večno živeo sa Bogom, ali je postao telo da bi nas iskupio kao svoju decu za Sveca. Ovo otkrivenje naziva Otac za Boga jeste suština poruke koju je Isus predstavio svetu. Ovom nadahnutom istinom, Isus nas je oslobodio od straha zbog suda, s obzirom da je Sudija naš Otac, a jemac je naš Brat, koji je platio naše dugove. Ako upijete u svoju dušu taj naziv Otac u mnogim Isusovim izjavama i živite u skladu sa tim saznanjem, onda ste shvatili poruku Evanđelja.

Hrist je priznao pred svojim Ocem da je došao najpresudniji čas u svetu, čas izmirenja između Boga i čoveka. Čovečanstvo, anđeli, religije i filozofije su nesvesno iščekivali ove časove. On je došao. Hrist je, kao Jagnje Božije, uklonio krivicu sveta. On je bio spreman da umre sam u plamenu Božijeg gneva. U ovim odlučujućim trenucima izdajnik se približavao putem zajedno sa grupom hramske policije kako bi uhapsili Božijeg Sina, krotkog i snažnog Čoveka koji je bio spreman da umre bez ikakve zaštite.

JOVAN 17:2
2 "Jer, ti si mu dao vlast nad svim ljudima da svima koje si mu dao da večni život."

Mnogi misle da "slava" znači sjaj i svetlost. Isus je priznao da je njegova požrtvovana ljubav suština slave i srž njegovog božanskog bića. On je zatražio od svoga Oca da ga očuva u toj ljubavi, tokom sati na krstu, u olujama bola i strahova, tako da zraci božanske ljubavi mogu savršeno da sijaju u raspetome. Sin je bio spreman da se žrtvuje zarad pobunjenika i zločinaca, kako bi oni bili opravdani njegovom smrću. To je srž Sinovljeve slave.

On takođe nije bio suzdržan u tome da kaže da On ne umire radi sebe, već radi Očeve slave, i da on preduzima mere koje niko drugi ne bi mogao. On je proslavio Oca na krstu i postigao izmirenje čovečanstva sa Bogom. Kada je greh oprošten, Božija ljubav se pokazuje, i svi su pozvani na usvajenje. Sveti Duh je izliven na vernike u Hrista, da bi deca mogla da proslavljaju Oca tako što će savršeno hodati u čistoti. Ne može postojati veći znak da se Očevo ime proslavlja od toga da On postaje Otac mnoštvu dece. Zbog toga je Isus tražio upotpunjenje iskupljujuće ljubavi kroz rođenje još mnoge dece u Duhu i istini na slavu Očevog i-mena.

Sin je nastavio sa svojom božanskom tvrdnjom, da mu je Otac dao sav autoritet nad svima koji su od žene rođeni. Hrist je pravi Bog, Stvoritelj i Iskupitelj. On je naš Gospod, Kralj i Sudija. Mi smo njegovi i On je naša prava nada. On je primio ovaj autoritet koji mu je dat, ne da bi osudio i uništio, već da bi spasio i vodio. Cilj Hristovog dolaska jeste da oni koji veruju u njega prime večni život. Smrt više nema nikakvu vlast nad njima. Na krstu, Isus je oprostio grehe čovečanstva. Iako se samo nekolicina odaziva na ovu ponudu spasenja, vernici su izabrani narod, koji veruje u Oca, Sina i Svetog Duha, i nastavlja u Hristovoj spasonosnoj slavi. U njima prebiva božanski Duh. Njihovo novo postojanje jeste čudo našeg vremena, čime se proslavlja Očevo ime.

JOVAN 17:3
3 "A ovo je večni život: da upoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onoga koga si poslao – Isusa Hrista."

Sveti Duh potkrepljuje ono što je Isus rekao o Bogu. On je Hristov Otac i naš. Ko god je svestan ove božanske tajne i veruje u njega ima večni život. Ne postoji ni jedan drugi ključ za upoznavanje Boga osim u Osobi Isusa Hrista. Onaj ko vidi u Sinu Božije očinstvo, i pouzda se u njega, menja se u oblast svetog usvojenja. To upečatljivo saznanje u Hristovim rečima nije neka puka nauka, već duhovni život i postojanje. Bog obnavlja svoj lik u svakom verniku. U čemu je značaj tog božanskog lika? Ljubav, istina i integritet je ono što Sveti Duh stvara u Božijoj deci. To je takođe proslavljanje Oca pomoću čega su prikazane njegove vrline.

Bog je poslao Hrista u svet, kako bi ljudi mogli da shvate po njegovom životu da bez njega, koji je rođen od Duha, bio raspet i vaskrsao, oni ne mogu da upoznaju Boga. Sin je božanski Apostol koji je sa ljubavlju i svetošću sakupio sav autoritet u sebi kao osobi. Ako želite da poznajete pravog Boga, proučite život Isusa koji je lik Božanstva pomazan Duhom. Kao Mesija, On je takođe i Kralj nad kraljevima, i Prvosveštenik, savršeni Prorok i Božija utelovljena reč.

JOVAN 17:4-5
4 "Ja sam tebe proslavio na zemlji dovršivši delo koje si mi dao da ga izvršim. 5 Sada ti proslavi mene kod sebe, Oče, istom onom slavom koju sam imao kod tebe pre nego što je svet postao."

Tokom njegovog privremenog boravka na zemlji, Isus je neprestano razmišljao o Ocu, svedočio za njega i činio njegova dela. On se odrekao sebe da bi proslavljao Oca. Ono što je čuo od Oca, On je prenosio nama. Čitav njegov život je proslavljao Oca, verujući da će njegove molitve biti uslišene. On je upotpunio zadatak iskupljenja na krstu. Međutim, ovo nije bilo neko ponosno hvalisanje, zato što je njegov Otac bio taj koji mu je poverio taj zadatak da ga dovrši. On je priznao da je Otac dovršio sve stvari. Pošto je Isus ispraznio sebe, i nikakvu slavu nije za sebe uzeo, On zaslužuje da mu pripadne slava večnosti. Na taj način On svedoči da je bio veličanstven u večnosti, Bog od Boga, svetlo od svetlosti, rođen a ne stvoren. Kada je dovršio svoje planove On je čeznuo da se vrati svome Ocu. Kada je stigao u nebo, anđeli i ostala bića su ga proslavljala rečima, "Dostojno je Jagnje koje je bilo ubijeno, da primi silu, bogatstvo, mudrost, moć, čast, slavu i blagoslov."

MOLITVA: Oče na nebu, nek se sveti ime tvoje. Tvoj Sin te je proslavio svojim životom, molitvama i žrtvom. Mi ne zaslužujemo da podignemo svoj pogled ka tebi. Mi smo ti zahvalni što si oprostio naše prestupe tako što je Hrist umro za nas; ti si nas učinio svojom decom. Zahvaljujem ti što si me preneo u večni život izlivanjem Svetog Duha u moje srce. Pomozi nam da te zauvek veličamo, i da ne prisvajamo slavu za sebe, već da budemo poslušni zapovestima tvoga Sina i da volimo jedni druge, kako bi drugi mogli u našim dobrim delima da vide tvoje očinstvo i da te proslavljaju tako što će se pokoriti tebi.

PITANJE:

  1. Koja je osnovna misao u prvom delu Isusove molitve?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:29 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)