Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 074 (The raising of Lazarus)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 2 - Svetlost svetli u tami (Jovan 5:1 - 11:54)
C - Isusovo poslednje putovanje u Jerusalim (Jovan 7:1 - 11:54) Tema: Razdvanjanje svetlosti i tame
4. Vaskrsenje Lazara i njegov ishod (Jovan 10:40 – 11:54)

c) Vaskrsenje Lazara (Jovan 11:34-44)


JOVAN 11:38-40
38 A Isus se opet duboko potrese u sebi pa ode do groba. Bila je to pećina na koju je bio navaljan kamen. 39 Isus reče, “Odmaknite kamen.” A pokojnikova sestra Marta reče, “Gospode, on zaudara, već mu je četvrti dan.” 40 “Zar ti nisam rekao da ćeš videti Božiju slavu ako budeš verovala?” upita je Isus.

Oko Jerusalima, ljudi bi sahranjivali svoje mrtve u prostorije uklesane u steni, a zatim bi stavili veliki okrugli kamen na uzani otvor. Bilo je moguće otkotrljati taj kame na levo ili na desno, ako bi želeli da otvore ili zatvore grobnicu.

Tako je i Lazar ležao, sahranjen u grobnici uklesanoj u steni. Isus se približio i na svima je zapazio strah od smrti. On je u smrti video Božiji gnev izliven na sve grešnike, kao da ih je Bog žive predao u ruke uništitelja. Međutim, Stvoritelj ne želi smrt živih, već njihovo pokajanje i obraćenje u život.

Isus je naredio da se ukloni kamen koji je zatvarao ulaz u grobnicu. Ljudi su bili šokirani, zato što je doticanje mrtvih značilo da će biti nečisti nekoliko dana. Proces raspadanja je sigurno počeo posle četiri dana. Marta je izokola negodovala govoreći, “Gospode, nije u redu da remetimo pokoj mrtvih, on zaudara.” Marta, gde ti je vera? Upravo si ispovedila da Isus jeste Sin Božiji i Mesija koji je sposoban i mrtve da podiže. Činjenica smrti i slika grobnice su zamaglile njene oči, i ona nije znala šta je njen Gospod želeo.

Ipak, On je učvrstio njenu veru i naveo je da se pouzda prevazilazeći sve ljudske sposobnosti. On je zahtevao potpuno pouzdanje koje se zasnivalo na viziji Božije slave. Isus nije rekao, “Veruj i videćeš kako činim velika čuda.” On je već ranije predskazao da se Lazarova bolest neće završiti smrću već Božijom slavom (Jovan 11:4). Isus je znao šta je trebao da učini zbog potpunog sklada sa voljom njegovog Oca. On je težio da odvuče njenu pažnju od jezive činjenice smrti ka Božijoj slavi koja je otkrivena u veri. Njegov cilj nije bila njegova lična slava, već veličanstvo i slava Oca.

Na isti način, Hrist kaže i vama, “Ako verujete, videćete Božiju slavu.” Odvratite pogled od svojih problema i iskušenja. Nemojte biti opsesdnuti svojom krivicom i bolestima, i gledajte na Isusa, verujte u njegovo prisustvo, prionite uz njega kao dete koje grli svoju majku. Neka bude njegova volja; On vas voli.

JOVAN 11:41-42
41 Tada odmaknuše kamen, a Isus podiže pogled pa reče, “Oče, hvala ti što si me uslišio. 42 Znao sam da me uvek uslišavaš, ali ovo rekoh radi naroda koji ovde stoji, da poveruju da si me ti poslao.”

Martino pouzdanje u Isusove reči podudaralo se sa verom u njegovu zapovest. Ona je naložila prisutnima da uklone kamen. Napetost je rasla među narodom. Da li će Isus ući u grobnicu i pri- grliti leš svog prijatelja, ili šta će učiniti?

Međutim, Isus je mirno stajao pred grobnicom. On je podigao svoj pogled u molitvi, glasno izgovarajući reči. Ovde imamo zabeleženu jednu od Isusovih molitvi. On je Boga nazivao Ocem. On je zahvalio Ocu zato što je čitav njegov život bio posvećenje i obožavanje Božijeg očinstva. On je jasno zahvatlio Bogu što je uslišio njegovu molitvu, pre nego što je Lazar uopšte i ustao. Dok su drugi plakali, Isus se molio. On je tražio od svoga Oca da oživi njegovog prijatelja, znak božanskog života koji pobeđuje smrt. Otac se složio i dao mu je autoritet da izbavi žrtvu od užasa smrti. Isus je, bez imalo sumnje, verovao da će njegove molitve biti uslišene. Jer, On je neprekidno slušao Očev glas. U svim fazama svog života Isus je nastavljao da se moli, ali ovde se on molio naglas, kako bi ljudi mogli da saznaju tajne koje će se tamo odigrati. On je zahvalio svom Ocu zato što uvek odgovara na njegove molitve. Nikakav greh nije stajao među njima, nikakva prepreka nije postojala između njih. Sin ne insistira na svojoj vo- lji, niti zahteva slavu za sebe, i ne traži posedovanje sile radi samog sebe. Očeva punina funkcioniše u Sinu. Volja njegovog Oca je vaskrsla Lazara iz mrtvih. Sve to je Isus ispovedio pred narodom, kako bi oni shvatili da je Otac njima poslao svoga Sina. Na taj način, vaskrsenje Lazara postaje proslavljenje Oca, čudotvorno znamenje jedinstva Svetog Trojstva.

JOVAN 11:43-44
43 Kad je to izgovorio, povika iz sveg glasa, “Lazare, izađi!” 44 I mrtvac izađe, ruku i nogu obavijenih zavojima, a lica povezanog ubrusom. A Isus im reče, “Skinite to s njega i pustite ga da ide.”

Čim je Isus povikao, “Lazare, izađi,” pošto je već dao slavu Bogu, mrtav čovek je čuo (iako mrtvaci obično ne čuju ništa.) Ljudska ličnost ne nestaje posle smrti. U nebu su zabeležena imena vernika. Poziv Stvoritelja, glas iskupitelja i podsticaj Duha koji daje život prodire u najniže slojeve smrti. Baš kao što je Sveti Duh u početku razmišljao u tami, stvarajući red od haosa.

Lazar je bio naviknut da sluša Isusov glas i da se pokorava. U grobnici on je takođe čuo i kroz veru poslušao. Hristovo životno načelo se izlio u njega; njegovo srce je počelo da kuca, njegove oči su se otvorile, njegovi udovi pokrenuli.

Sledeće, odigrala se druga faza čuda, jer je Lazar bio čvrsto obavijen u zavojima. Pokojnik je bio kao crv u u čauri, nesposoban da bilo šta oseti. Nije bio u mogućnosti da pokrene svoje umotane ruke kako bi uklonio ubrus koji mu je pokrivao lice. Zato je Isus zapovedio da skinu sve to sa njega.

Svi su bili zaprepašćeni kada su ugledali Lazarovo bledo lice; on se pokretao uprkos svojim zavojima. Svi su zurili u njega dok se on približavao Isusu.

Lazar je prošao kroz okupljenu gomilu naroda i krenuo ka svojoj kući. Jovan nam ništa ne govori o tome da li su se svi prisutni poklonili pred Isusom, niti nam govori o suzama radosnicama ili uzajamnim zagrljajima. On takođe ne poredi ovo vaskrsenje sa uzećem vernika kada Isus bude ponovo došao. Sve to je bilo manje važno. Jovan, pred našim očima, oslikava Isusa, davaoca života, kako bismo mi mogli da poverujemo i primimo večni život. Jovan, evanđelista, je bio među okupljenim narodom, u veri on je video Božiju slavu u Sinu, zato što je čuo Hristov glas i potčinio se njegovoj sili. Da li ste i vi vaskrsli iz mrtvih kroz veru u Hrista?

MOLITVA: Dragi Gospode Isuse, hvala ti što si vaskrsao Lazara u imenu tvoga Oca. Ti si takođe vaskrsao iz mrtvih. Zahvaljujemo ti na tvom životu u nama. Po veri i mi smo vaskrsli sa tobom. Preklinjemo te da vaskrsneš mrtve u našem narodu, kako bi nevernici poverovali u tebe, i sjedinjeni sa tobom primili večni život.

PITANJE:

  1. Na koji način se Božija slava očitovala kroz Lazarovo vaskrsenje?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:13 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)