Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 070 (Jesus across the Jordan)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 2 - Svetlost svetli u tami (Jovan 5:1 - 11:54)
C - Isusovo poslednje putovanje u Jerusalim (Jovan 7:1 - 11:54) Tema: Razdvanjanje svetlosti i tame
4. Vaskrsenje Lazara i njegov ishod (Jovan 10:40 – 11:54)

a) Isus preko Jordana (Jovan 10:40 – 11:16)


JOVAN 10:40-42
40 Isus se onda opet vrati na drugu stranu Jordana, na mesto gde je Jovan ranije krštavao, i onde ostade. 41 A mnogi dođoše k njemu i rekoše, "Jovan nije učinio nijedno znamenje, ali sve što je rekao za ovoga, istina je!" 42 I mnogi onde poverovaše u njega.

Izbio je konflikt između Isusa i fariseja; oni su podstakli vođe naroda posle Isusovog isceljenja hromog čoveka u Vitezdi (5. poglavlje). Na kraju njegove treće posete Jerusalimu, ovaj konflikt je polako dostizao vrhunac. Svetlost svetli u tami, i tama je nije obuzela. U svakom trenutku, Isus je bio izložen smrtnom riziku. On je u telu iznova i iznova ulazio u hram, vodeći svoje učenike ka zrelosti u znanju i poverenju, dok su njegovi neprijatelji dolazili do najniže tačke njihove mržnje.

Posle Praznika posvećenja, Isus je otišao iz Jerusalima, i otišao je u oblast preko Jordana u kojoj Vrhovno Veće nije imalo nikakvu nadležnost. Ovde je Jovan Krstitelj ranije propovedao, daleko od Judejskog autoriteta, ali pod autoritetom jednog od Irodovskih kraljeva. Krstitelj je tamo bio dobro poznat; i njegovo svedočanstvo o Isusu postalo je očigledno.

Oni koji su poverovali zbog Krstitelja nastavili su u svojoj veri. Njihovom učitelju je bila odsečena glava. Kada je Isus stigao, oni su pohrlili ka njemu, svesni njegove poniznosti, veličanstva i moći. Isus im je ponudio primere svojih znamenja, verno propovedajući o Bogu i čoveku. Zbog toga je mnogo njih otvorilo svoja srca Evanđelju, držeći se svoje vere u Krstiteljevu proročku ulogu, iako Krstitelj nije ponudio nikakva čuda kojima bi opravdao ovu ulogu. Međutim, čim je Isus došao k njima, oni su poverovali u njega kao svog Gospoda i Spasitelja.

JOVAN 11:1-3
1 Neki Lazar iz Vitanije, sela Marije i njene sestre Marte, bio je bolestan. 2 A Marija, čiji je brat bio bolestan, bila je ona koja je Gospoda pomazala mirisnom pomašću i obrisala mu noge svojom kosom. 3 Stoga sestre poručiše Isusu, "Gospode, evo bolestan je onaj koga voliš."

Tokom Hristovog propovedanja u oblasti Jordana, čovek po imenu Lazar se razboleo. On je živeo u selu na Maslinskoj gori. Isus je često bio gost u njegovoj kući. Hristov razgovor sa Martom, Lazarovom sestrom, je jako poznat. Jovan ne spominje te događaje, s obzirom da se mogu pronaći u drugim evanđeljima. Međutim, on nam govori o Mariji koja je izlila posudicu punu mirisne pomasti na Isusove noge. Evanđelista govori o ovoj tajanstvenoj ženi koja je bila gladna Gospodnjih reči. Kada je pomazala njegove noge uljem, ona ih je zatim obrisala svojom kosom (Jovan 12:1-8). Ona je pokazala svoju poniznost, veru i ljubav koju je imala prema Božijem Sinu.

Vesti o Lazarovoj bolesti su rastužile Isusa. Ipak, vera sestara ga je privukla da im se pridruži. One nisu preklinjale Isusa da što pre dođe i isceli svog prijatelja, već su mu jednostavno poslale vesti o njegovom stanju, imajući pouzdanja da će ga On isceliti iz da- ljine. One su bile sigurne da će Isusova naklonost prema Lazaru učiniti da On nešto preduzme. "Lazar" ima značenje "Bog je pomogao." Na taj način, ovo ime je postalo moto poslednjeg čuda koje se pominje u Jovanu.

JOVAN 11:4-10
4 Kad je Isus to čuo, reče, "Ova bolest nije na smrt, nego na Božiju slavu, da se po njoj proslavi Sin Božiji." 5 A Isus je voleo Martu i njenu sestru i Lazara. 6 Ipak, kad je čuo da je Lazar bolestan, ostade još dva dana na mestu gde se nalazio. 7 Tek posle toga reče svojim učenicima, "Hajdemo opet u Judeju." 8 "Rabi," rekoše mu učenici, "tek što su Judeji pokušali da te kamenuju, a ti opet ideš onamo!" 9 "Zar dan nema dvanaest sati?" odgovori im Isus, "Ko hoda danju, ne spotiče se jer vidi svetlost ovoga sveta. 10 Ali, ko hoda noću spotiče se jer u sebi nema svetlosti."

Kada su vesti stigle do Isusa, On je bio svestan svoje borbe sa silama smrti. On je predvideo da bolesnik neće biti plen smrti, već da će u njemu zasijati Božija slava. Isus je kroz Svetog Duha znao šta je trebao da učini pre nego što njegov prijatelj umre, njegov autoritet će se ispoljiti podizanjem mrtvog čoveka pred Jerusalimskim kapijama. Tako da narod u Jerusalimu ne bi imao nikakvog izgovora za neveru.

Božija slava i Hristovo proslavljanje su jedno. Veličanstvena slava, jer On se suprotstavio smrti i pobedio. Veliki deo čovečanstva se muči sa izgledima smrti i onim što ona nosi. Oni smatraju da smrt vodi direktno do izumiranja. Isus je poznavao volju svoga Oca i nije bio opsednut smrću i njenim ishodom, ali je bio svestan uzroka smrti. On može da posadi život u bolesni svet.

Isus nije otišao direktno u Vitaniju; On se zadržao dva dana. On je dozvolio da smrt proguta njegovog prijatelja. Učenici su bili zaprepašćeni kada su čuli da se On vraća nazad u Judeju; oni su bili svedoci kada su pokušali da ga kamenuju. Učenici nisu marili za Lazara, niti su imali želju da budu svedoci Božije slave, već su strahovali za svoje živote.

U tom času, Isus je iskoristio ilustraciju o nekome ko bezbedno putuje danju, ali noću može upasti u zamke ili jaruge. Dok se približavao čas raspeća, dnevni časovi su još uvek trajali. Oni su morali da odu mirno u Jerusalim, sigurni u Božijim rukama.

Ko god ne veruje u Božiju providnost boraviće u mraku baš kao i Isusovi neprijatelji, zato što ih svetlost vere nije obasjala. Zbog toga je Isus tražio od svojih učenika da se uzdaju u njega i njegovo vođstvo u potpunosti. U suprotnom nevera će ih povući u tamu. Ovo je naša uteha u najmračnijim satima, da ništa ne može da nas snađe što nije volja Gospodnja. Naše pouzdanje je u njemu.

MOLITVA: Gospode Isuse, hvala ti što si ti Gospodar života; u tvojoj svetlosti mi vidimo put. Ti nas vodiš pravim putevima, čak i kada tvoji neprijatelji žele da nas unište. Pomozi nam da ne odlažemo, već da budemo spremni na bol i smrt radi tebe. Tako da tvoja briga za nas može biti proslavljena kroz našu veru.

PITANJE:

  1. Zašto je Isus govorio o Božijoj slavi, iako je Lazar već umro?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 10:11 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)