Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 048 (Jesus and his brothers)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula? -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 2 - Svetlost svetli u tami (Jovan 5:1 - 11:54)
C - Isusovo poslednje putovanje u Jerusalim (Jovan 7:1 - 11:54) Tema: Razdvanjanje svetlosti i tame
1. Isusove reči za vreme praznika senica (Jovan 7:1 – 8:59)

a) Isus i njegova braća (Jovan 7:1-13)


JOVAN 7:1-5
1 Posle toga je Isus išao po Galileji jer nije hteo da ide u Judeju, zato što su Judeji želeli da ga ubiju. 2 Približavao se judejski Praznik senica 3 pa braća rekoše Isusu, "Idi odavde i pođi u Judeju da tvoji učenici vide dela koja činiš. 4 Jer, niko ko želi da bude poznat, ne radi u tajnosti. Kad već sve to činiš, pokaži se svetu." 5 Čak ni njegova braća nisu verovala u njega.

Narod je bio zapanjen Isusovim svedočanstvom o njegovoj slavi. Neki od njegovih prijatelja su se rastali od njega u Jerusalimu, dok su ga mnogi njegovi sledbenici napustili u Galileji. Oni uskogrudi u prestonici nisu mogli da poveruju da ovaj mladi čovek podiže ljude iz mrtvih i da je On sudija celom svetu, dok su oni religiozni u Galileji bili zgroženi nad time da je od vitalnog značaja jesti njegovo telo i piti njegovu krv. Oni nisu mogli da razumeju da su u pitanju bili samo simboli Večere Gospodnje.

U Jerusalimu, neki članovi Vrhovnog Veća su odlučili da ubiju Isusa. Izdali su zapovest za njegovo hapšenje, i zapretili su Judejskim vernicima da će ih isključiti iz sinagoge i iz Božijih blagoslova, ako budu nastavili da slede Isusa. Špijuni iz Veća koji su tumarali oko Galileje počeli su da tragaju i da se raspituju o Isusu. Nije ni čudo da se narod povukao od njega, jer pred njima se nalazio izbor progonstva od strane vođa naroda, ili neodređeno spasenje koje se može naći u Isusu. Oni su izabrali ono što je sadašnje umesto buduće, želeći radije svoju sigurnost nego Božiji dar.

Isusova braća su strahovala pred izgledima da mogu biti isključeni iz društvenog života njihovog naroda. Stoga su se oni javno odvojili od njega, da bi izbegli proterivanje od strane Jevrejskih sinagoga (Marko 6:3). Štaviše, tražili su od njega da napusti Galileju, da se reše njihove odgovornosti nad njim, i možda da ga primoraju da razotkrije svoju slavu u Jerusalimu. Pošto su godinama živeli sa njim, oni nisu želeli da poveruju u njegovo božanstvo, smatajući da su njegova ljubav i dobrota prirodne stvari. Na žalost, mnogi vernici se zadovoljavaju time da poštuju Isusa zbog njegove ljubavi, a da pri tom uopšte ne shvataju njegovu istinu.

Isusova braća su videla njegova čuda. Uprkos tome, oni nisu verovali da je on Mesija koga očekuju, pred kim će se svako koleno saviti. Bilo im je žao zbog raspadanja njegovog pokreta i zbog toga što je narod odlazio od njega. Oni su kušali isusa baš kao što je to Sotona ranije činio u pustinji, kada je predlagao Isusu da prikaže svoju slavu u hramu pred klanjaocima, i da ih pridobije nekim dramatičnim gestom. Isus uopšte nije žudeo za slavom, On je izabrao poniznost i slabost ljudske prirode, ne želeći da pridobija obraćenike nekim velikim zamislima.

JOVAN 7:6-9
6 A Isus im reče, "Moje vreme još nije došlo, a za vas je svako vreme pogodno. 7 Vas svet ne može da mrzi, ali mene mrzi jer ja svedočim protiv njega, da su mu dela zla. 8 Vi idite na praznik, a ja još ne idem onamo jer moje vreme još nije došlo." 9 I to rekavši, ostade u Galileji.

Ljudi su ponosni, zato što ih je đavolji duh iskvario. Ponos je simptom bolesti duše i znak psihološkog oboljenja. Istinski gledano, svi u poređenju sa Bogom su mali, slabašni i predodređeni da umru. On pokušava da prikrije svoju slabost raskošnom odorom. Ponosit čovek zamišlja sebe kao malog boga, koji može da radi što god želi ili da ne radi ništa. On planira svoje dane i svoje puteve ignorišući Boga. Po prirodi, on postaje buntovnik protiv Stvoritelja. Čovek voli sebe, ne Boga; uzvisuje svoje ime, ali ne veliča ime nebeskog Oca.

Ne samo da su ljudske misli i namere zle, već i sva njihova dela u celini. Jer, ko god živi bez Gospoda, živi protiv njega. Većina pronalazaka i otkrića u nauci, kao i politički principi i filozofski sistemi povezani su sa sferom greha. U njima se nalazi seme smrti.

Hrist je pokazao da ga svet mrzi. On nije došao da čini ono što On želi. On je jedno sa Ocem i radi u zajedništvu sa njim. Čak i religioznim ljudima On je predstavljao kamen spoticanja, jer ljubav koju on pohvaljuje nije legalistična već božanska. Oni su ga mrzeli, zato što njegovo prisustvo poništava pravo na samopravednost.

Hristova braća su odbacila Svetog Duha, zapravo oni su bili ispunjeni svetovnim duhom, pa su se u principu podudarali sa farisejima. Njihov nedostatak vere je dokazivao da se Duh Božije ljubavi ne nalazi u njima; umesto toga oni su bili vođeni jednim drugim duhom, onim koji se ponosi i buni protiv Boga. Oni su sami sebe zavaravali, verujući u vrednost njihovih dobrih dela.

JOVAN 7:10-13
10 Kad su njegova braća otišla na praznik, ode i on, ali ne javno, nego tajno. 11 A Judeji su ga na praznik tražili i govorili, "Gde je onaj?" 12 U narodu se o njemu mnogo šaputalo. Jedni su govorili, "Dobar je," a drugi, "Nije, zavodi narod." 13 Ali, niko, zbog straha od Judeja, nije o njemu govorio javno.

Svake godine Judeji radosno proslavljaju Praznik senica. Od grana sa drveća oni bi pravili senoviti trem pod kojim bi sedeli, bilo na krovovima kuća ili pored puta. Ljudi posećuju jedni druge i uživaju u ukusnim obrocima. Ovo je praznik zahvalnosti Bogu zato što im je obezbedio obilnu letinu. Ovi senoviti tremovi i šatori su ih podsećali na njihov prolazak kroz pustinju: oni tada nisu imali nikakav stalni grad u kome su boravili na zemlji.

Isus se nije zadržavao na radostima ove proslave, zato što je bio progonjen zajedno sa svojim učenicima. On je pustio da njegova braća odu. Kasnije, On je otišao u Jerusalim, i oprostio se od Galileje, svog zemaljskog doma. Stigao je odlučujući trenutak, vrhunac istorije – njegova smrt za naše spasenje od božanskog gneva.

Judeji su imali različita mišljenja o Isusu. Neki su smatrali da je poslat od Boga, dobar čovek i reformator. Drugi su smatrali da odvlači ljude na pogrešnu stranu i zaslužuje smrt; neko čije će prisustvo izazvati Božiji gnev nad njima i upropastiti njihovo svetkovanje. Sinedrion je izdao naređenje i objavio to narodu, nadajući se da će njegovi sledbenici oklevati u tome da krenu za njim. Posle toga, niko se više nije usuđivao da otvoreno govori o Isusu.

MOLITVA: Gospode Isuse, zahvalni smo ti na tvojoj poniznosti i poslušnosti Bogu. Oslobodi nas od svetovnih stavova, kako bi tvoj Duh mogao da nas ispunjava. Sačuvaj nas od zlih puteva, i isceli nas u dubini našeg bića, da bismo ti služili onako kako to i zaslužuješ.

PITANJE:

  1. Zašto svet mrzi Isusa?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 09:58 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)