Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 035 (God works with His Son)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 2 - Svetlost svetli u tami (Jovan 5:1 - 11:54)
A - Drugo putovanje u Jerusalim (Jovan 5:1-47) -- Tema: Neprijateljstvo između isusa i judeja izbija na površinu

2. Bog radi sa svojim Sinom (Jovan 5:17-20)


JOVAN 5:17-18
17 A Isus im odgovori, “Moj Otac stalno radi pa i ja radim.“ 18 Zbog toga su Judeji još više želeli da ga ubiju jer je ne samo prekršio subotu nego je i Boga nazvao svojim Ocem, izjednačujući sebe sa Bogom.

Pre isceljenja u Vitezdi, protivljenje Isusu je bilo manjih razmera. Međutim, posle tog događaja ono je poraslo. Njegovi neprijatelji su bili odlučni u tome da ga ubiju. Dakle to čudo je bila prekretnica u odnosima sa Judejima. Od tog trenutka Isus se našao na crnoj listi i bio je proganjan. Koji je razlog doveo do ovog pre- okreta događaja?

Sukob je nastao između Hristovog iskazivanja ljubavi i autoriteta Zakona u njegovoj strogosti. U Starom Zavetu ljudi su živeli takoreći kao u zatvoru. Mnoge kazne su bile izrečene naređujući narodu da se besprekorno drže zakona; da bi pravednost proizašla iz dobrih dela. Religiozni ljudi su se trudili da ne prekrše ni one sićušne zapovesti kako bi pridobili božansku naklonost. Držanje zakona je postalo izgovor za egoizam i nedostatak ljubavi. S obzirom da je narod živeo u zavetu sa Bogom i smatrao se zajedničkom celinom, ekstremisti su pokušali sve da primoraju da se saobraze njihovim mnogobrojnim pravilima. Najvažniji je bio Subotnji tabu o radu. Kao što se Bog odmorio sedmog dana od njegovog dela stvaranja, tako je i ljudima bilo zabranjeno da obavljaju bilo kakav posao na ovaj dan slavljenja, po cenu kazne smrću.

Time je Subota postala znak sporazuma između Judeja i njihovog Boga, i ukazivalo je na njegovu prisutnost među njima, kao da ne postoje nikakvi gresi koje su oni činili protiv Boga a koji bi poremetili ovu harmoniju.

Isus je imao jednostavan odgovor za Fariseje koji su protestvovali protiv njegovog kršenja Subote, ono odlučno “Bog radi.” Mi čitamo tu reč “radi” iz njene izvedene reči, kao što je rad sedam puta u Isusovoj izjavi Farisejima. Njegov odgovor njihovom krutom legalizmu je bio objava Božije aktivnosti pune ljubavi. Kako je mogao Bog da se odmara do sada od svog kreativnog rada, a sada odjednom vidimo da On neprekidno radi? Od kada je greh ušao u ovaj svet, i smrt je iskvarila sva stvorenja, a univerzum se razdvojio od svog izvorišta, Bog je moćno težio da spasi one koji lutaju, i povrati nazad buntovnike u zajedništvo sa sobom. Naša svetost je njegov cilj, da bismo shvatili njegovu ljubav u čistoti.

Isceljenje u Subotu je slika suštine Božijeg dela. Isus je propovedao milost i činio dela puna ljubavi, čak i kada je izgledalo kao da se njegov rad kosi sa Zakonom. Ljubav je ispunjenje Zakona. Isceljenje u Subotu je bio direktan napad na lažnu pobožnost, lišenu ljubavi.

Tada su Judeji zavapili, “Isus krši Subotu! Upomoć! Stubovi Zaveta se ruše. Ovaj neprijatelj Zakona huli, i postavlja sebe za novog zakonodavca, on je opasnost za naš narod."

Niko od njih nije obratio pažnju na Hristovu ljubav prema ubogima, niti su oni videli njegovu pobedu na zemlji. Oni su ostali slepi u svom fanatizmu. Nemojte biti iznenađeni ako ljudi danas ne mogu da vide Isusa kao Spasitelja, zbog takve zadrtosti.

Judeji su takođe bili besni na Isusa zbog ‘hula’ koje su smatrali da slušaju kada je rekao da je Bog njegov Otac. To je njima zvučalo skaredno. Oni su povikali, “Bog je jedan; On nema Sina.” Kako je Isus mogao Boga da naziva svojim Ocem?

Ovakav stav razotkriva njihovo neznanje; oni nisu živeli nadahnuti Duhom, niti predani Pismima. Jer u njima postoje izuzetna proroštva koja govore o Božijem očinstvu. Bog je nazvao narod Saveza “Moj sin” (Izlazak 4:22; Osija 11:1). Dok narod Boga naziva “Ocem” (Ponovljeni Zakon 32:6; Psalam 103:13; Isaija 63:16; Jeremija 3:4, 19 i 31:9). Bog je svog kralja koji je imao veru nazvao “Moj sin” (2 Samuilova 7:14). Međutim, ni jedan pojedinačni član Zavetnog naroda nije imao prava da Boga naziva “Ocem.” Ovo je bilo nemoguće za Jevrejski um, i smatralo se arogantnom ekstravagancijom. Judeji su znali za obećanje da će Isus, Mesija, imati božansko poreklo, i da će biti donosilac večnog života. Njihova mržnja prema Isusu je pokazivala njihovu neveru u njegovo Mesijanstvo.

Isus je odgovorio veoma jasno, uz zaprepašćenje i strah Judeja na njegove reči, da On čini ista dela kao i njegov Otac u mudrosti i ljubavi. Isus je potvrdio da on može da učini sve i da je jednak sa Bogom. Reakcije Judeja na takve misli su bile oštre i nemilosrdne. Svako ko se uzdigne na položaj Boga mora biti ubijen. Judeji su mrzeli Isusa kao hulitelja koji zaslužuje smrt.

JOVAN 5:19-20
19 “Istinu vam kažem,” reče im Isus, “ Sin ne može ništa da učini sam od sebe, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, isto to čini i Sin. 20 Jer, Otac voli Sina i pokazuje mu sve što čini. A pokazaće mu i veća dela od ovih pa ćete se čuditi.”

Isus je na gnušanje Judeja odgovorio sa ljubavlju, i suprotstavio se njihovoj mržnji ukazujući im na delo Božije ljubavi. Da, Sin čini ono što čini Otac. Isus ne radi ništa sam od sebe. Njegovo jedinstvo sa Bogom je bilo toliko blisko kao kada dete pomno posmatra svog oca, gledajući u njegove ruke da bi videlo kako se to radi; u potpunosti čineći ono što i otac. Time je sebe ponizio vraćajući slavu Ocu. On je ukazao čast Ocu. Shvatimo da smo neunosne sluge, pozvane da posvetimo ime našeg Oca kao što je to Isus učinio.

Uz samoodricanje i poniznost, Isus je stekao autoritet da čini dela svog Oca. Osobine, nazivi i dela Oca, su takođe njegovi. On je istiniti Bog i večan, sposoban, pun ljubavi, slavan. Njegovo jedinstvo sa Bogom je savršeno.

Bog Otac voli Hrista zbog njegovog samoodricanja, ne skrivajući ništa od njega. On svoja prava, planove i dela deli sa svojim Sinom. U ovim izrazima vidimo najjasniju potvrdu jedinstva u Trojstvu – jedinstvo ljubavi na delu. S obzirom da Otac, Sin i Sveti Duh sarađuju u svemu, trebali bi da se utešimo saznanjem da Sveto Trojstvo neprekidno deluje kako bi privelo kraju sve ratove, mržnju i fanatizam u svetu. Kako je velika razlika između jedinstva ljubavi na delu, i neaktivnost legalizma.

MOLITVA: Nebeski Oče, zahvalni smo ti što si nam poslao svoga Sina. Kroz njegova dela si nam pokazao šta ti radiš, i ko si. Oslobodi nas od svih legalističkih dela kako bismo birali dela ljubavi. Pomozi nam da se pokajemo od fanatizma, i da te preklinjemo za one koji su duhovno slepi kako bi mogli uvideti slobodu tvoje ljubavi, i potčiniti se tebi u krotkoj poslušnosti.

PITANJE:

  1. Na koji način i zašto Bog radi sa svojim Sinom?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 09:43 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)