Waters of Life

Biblical Studies in Multiple Languages

Search in "Serbian":
Home -- Serbian -- John - 028 (Jesus leads the adulteress to repentance)
This page in: -- Albanian -- Arabic -- Armenian -- Bengali -- Burmese -- Cebuano -- Chinese -- Dioula -- English -- Farsi? -- French -- Georgian -- Greek -- Hausa -- Hindi -- Igbo -- Indonesian -- Javanese -- Kiswahili -- Kyrgyz -- Malayalam -- Peul -- Portuguese -- Russian -- SERBIAN -- Somali -- Spanish -- Tamil -- Telugu -- Thai -- Turkish -- Twi -- Urdu -- Uyghur? -- Uzbek -- Vietnamese -- Yiddish -- Yoruba

Previous Lesson -- Next Lesson

JOVAN - Svetlost svetli u tami
Proučavanje Evanđelja o Isusu Hristu po Jovanu

DEO 1 - Sinjanje božanske svetlosti (Jovan 1:1 - 4:54)
C - Hristova prva poseta Jerusalemu (Jovan 2:13 - 4:54) -- Tema: Šta je pravo slavljenje boga?
4. Isus u Samariji (Jovan 4:1–42)

a) Isus vodi preljubnicu do pokajanja (Jovan 4:1-26)


JOVAN 4:1-6
1 Kad je Isus saznao da su fariseji čuli da on stiče i krštava više učenika nego Jovan – 2 iako sam Isus nije krštavao, nego njegovi učenici – 3 ode iz Judeje i vrati se u Galileju. 4 Morao je da prođe kroz Samariju 5 pa tako stiže u samarij- ski grad koji se zove Sihar, blizu imanja koje je Jakov dao svom sinu Josifu. 6 Onde je bio i Jakovljev bunar pa Isus, umoran od puta, sede kraj njega. A bilo je negde oko podneva.

Evanđelista naziva Isusa ‘Gospodom’, onaj koji vlada kao Kralj večni nad istorijom. On kažnjava i pokazuje milost. On ih vodi i sudi. On je video njegovu slavu i ukazuje mu čast ovom veličanstvenom titulom.

Fariseji su već počeli sa mobilisanjem, spremni za bitku. Hrsitovo propovedanje u Judeji je bilo potpuni uspeh. On je pozvao ljude na pokajanje, priznanje njihovih greha, baš kao i Krstitelj. Izgledalo je kao da je nastavio posle Krstitelja (iako On sam nije krštavao, već je to prepuštao učenicima, s obzirom da oni potiču iz Jovanovog kruga). Isus je poučavao da vodeno krštenje nije ništa drugo do simbol krštenja Duhom. Ipak njegov čas još uvek nije došao, i On sam nije krštavao.

Kada se farisejsko protivljenje pojačalo, Isus je otišao na sever. On je živeo po Očevom planu. Vreme otvorenog konflikta sa ovim legalistima još uvek nije došlo. Isus je više voleo da putuje putem planinske zemlje pa da uđe u Samariju, koristeći prečicu do Galileje.

Ovi Samarićani nisu bili priznata grupa u Starom Zavetu, s obzirom da su oni bili jedno izmešano mnoštvo sa nešto izraelske krvi u sebi. Kada su Asirci napali Samariju 722. p.n.e. i proterali većinu Avramovog potomstva u Mesopotamiju, nastanili su ostale grupe u Samariji. Time je nastalo mešanje, koje je takođe dovelo do spoja verovanja.

Isus je došao u Sihar blizu Sihema, centar prvobintih patrijarha. To je takođe bilo mesto Jošuinog saveza sa Božijim narodom (Postanak 12:6 i Jošua 8:30-35). U blizini se nalazio drevni bunar, za koji se pretpostavljalo da je Jakovljev (Postanak 33:19). Jošuine kosti su bile sahranjene nege u blizini Nabulusa (Jošua 24:32). Ova oblast je postal istorijsko središte u Starom Zavetu.

Isus je seo pokraj bunara, umoran od dugog pešačenja i vreline podneva. On je bio pravi čovek, umoran i žedan, a ne neki fantom ili teofanija – čovek sa svim odlikama ljudske krhkosti.

JOVAN 4:7-15
7 Kad je jedna Samarićanka došla da zagrabi vode, Isus joj reče, “Daj mi da pijem,” 8 jer su njegovi učenici bili otišli u grad da kupe hrane. 9 A Samarićanka mu reče, “Zašto ti, Judejin, tražiš da piješ od mene, jedne Samarićanke?” - pošto se Judeji nisu slagali sa Samarićanima. 10 “Kad bi znala Božiji dar,” odgovori joj Isus, “i ko je onaj koji ti kaže, ‘Daj mi da pijem’, zamolila bi ga, i on bi ti dao žive vode.”11 “Gospodaru,”odvrati žena, “nemaš čime ni da zagrabiš vode, a bunar je dubok. Odakle ti onda živa voda? 12 Zar si veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao ovaj bunar, i pio iz njega on i njegovi sinovi i stada?” 13 “Ko god pije ovu vodu,” odgovori joj Isus, “opet će ožedneti, 14 a ko pije vodu koju mu ja dajem, neće ožedneti doveka. Voda koju mu ja dajem postaće u njemu izvor vode koja uvire u večni život.” 15 “Gospodaru,” reče mu žena, "daj mi te vode da ne žednim i da ne moram da dolazim ovamo da zagrabim vode.”

Dok je Isus stajao pokraj bunara, prišla je jedna Samarićanka da zagrabi vode. Ona nije došla ni ujutru niti uveče kao sve ostale žene, već u podne. Ona nije želela da se sretne ni sa kim; zbog njene loše reputacije svi su je prezirali gde god bi išla. Isus je mogao iz daleka da pronikne u njeno zabrinuto srce, i osetio je njenu žeđ za očišćenjem. On je odlučio da joj pomogne; On nije izvukao Deset Božijih Zapovesti, niti je prekorio, umesto toga On je jednostavno zamolio za malo vode; On je smatrao da ona na neki način zaslužuje da mu ponudi da pije. Međutim, kada ga je ona prepoznala da je Judejin, oklevala je. Zato što je postojao jaz između njenog naroda i njegovog. Do tih mera da ni jedni ni drugi nisu želeli da dotaknu alat jedni drugih iz straha da će postati nečisti. Isus se, ipak, ponašao kao da ne postoji nikakva obredna barijera među njima, ukazujući joj čast svojom molbom.

Hristov cilj je bio da probudi glad za Bogom u ovoj grešnici. S obzirom da je mesto dešavanja bio bunar; bilo je sasvim prikladno da razgovaraju o vodi. Ovo je u njoj probudilo želju za darom Božijim. On je kao cilj pred nju postavio Božiju ljubav. To nije bio sud koji je čekao na nju zbog njenog pada, već Božiji dar je bio pripremljen za nju po milosti. Kakvo veličanstveno čudo.

Milost ne dolazi spontano kroz vetar, već dolazi samo u osobi Isusa. On je davalac talenata i božanske milosti. Ipak ova žena ga je gledala kao nekog običnog čoveka. Hristova slava je još uvek bila skrivena od njenih očiju, ali njegova čista ljubav je jasno sijala pred njom. On joj je rekao da poseduje živu vodu. Nebesko piće koje je On nudio gasi žeđ u duši. Svi ljudi čeznu za ljubavlju i istinom, i žele da se vrate Bogu. Onaj koji dođe Isusu utoliće svoju žeđ.

Isus nudi Božiji dar onima koji ga zatraže. Mi moramo da priznamo svoju potrebu, baš kao što je Isus iskazao svoju potrebu za vodom. Onaj koji ne želi da pogne svoju glavu i zatraži, neće primiti nebesku vodu koja se besplatno nudi.

Žena nije mogla da razume Isusa. Ona mu je odgovorila na praktičan način, “Ti nemaš čime ni da zagrabiš vode, a bunar je dubok. Kako ti onda možeš da mi daš vode?” Istovremeno je bila zbunjena Isusovom dobrotom i ljubavlju. Za razliku od njenih suseda, On je nije prezreo. On je bio odvojen od nje svojim veličanstvom, ali je voleo u svojoj svetosti. Ona nikada nije srela čoveka koji je bio čist kao On. Zbog toga je postavila pitanje, “Zar si ti veći od našeg oca Jakova? Da li planiraš da učiniš čudo i podariš nam novi bunar?”

Isus joj je kroz odgovor objasnio da on nije mislio na zemaljsku vodu, jer ko god ugasi svoju telesnu žeđ prirodnom vodom ponovo će ožedneti. Telo jednostavno upija vodu a zatim se oslobađa od nje.

Međutim, Isus nam daje živu vodu, i gasi svaku duhovnu žeđ. Hrišćani traže Boga i pronalaze ga. Oni nisu filozofi koji razmišljaju o istini i nikada je ne dosegnu. Bog ih je pronašao; oni ga u suštini poznaju. Njegova ljubav nam je uvek dovoljna. Njegova otkrivenja nikada ne postaju dosadna ili zastarela, već neprestano izviru, svakodnevno se obnavljaju. Bistro i osvežavajuće poznanje Boga nije samo neka zamisao, već sila, život, svetlost i mir. Sveti duh je Božiji dar nebeske vode.

Isus tri puta ponavlja izjavu da samo On može da da živu vodu. Nikakva religija ili stranka, nikakvo srodstvo ili prijateljstvo ne može da ugasi žeđ vaše duše, to može samo Isus naš Spasitelj.

Ko god primi Božiji dar biva transformisan. Onaj koji je bio žedan postaje izvor vode koja teče da blagoslovi druge, dajući im milost, radost i ljubav zajedno sa ostalim plodovima Svetog Duha. Ostajući u Hristu mi primamo milost na milost, i sami postajemo Božiji dar mnogima.

Ova žena je osetila da je Isus iskren u njegovom razgovoru sa njom i da nije neki čarobnjak. Ona je zatražila od njega tu živu vodu. Ona je priznala svoju potrebu, ali je i dalje mislila da Isus govori o zemaljskoj vodi. Ona je pretpostavila da ako primi tu vodu, više neće morati da nosi krčag na glavi i da se pojavljuje među onima koji je preziru.

MOLITVA: Gospode Isuse, davaoče žive vode. Ugasi našu žeđ za znanjem i ljubavlju. Oprosti našu iskvarenost; očisti nas od svake mrlje, kako bi Sveti Duh mogao da se spusti na nas, i ostane sa nama zauvek. Pomozi nam da postanemo izvori vode, kako bi još mnogi mogli da piju od prelivanja tvoga Duha, koji si izlio u naša srca. Pouči nas krotkosti, molitvi, ljubavi i veri.

PITANJE:

  1. Koji nam je dar Isus dao? Kakvi su njegovi kvaliteti?

www.Waters-of-Life.net

Page last modified on April 12, 2012, at 09:38 AM | powered by PmWiki (pmwiki-2.3.3)